FRANJO IZ KOTORA (de Catharo, de Cattharo, a Zupa, de Zupa, de Zupanis, Zupanus, Županić; Franciscus), vjerski pisac i biskup (Kotor, prva pol. XVI. st. — Kotor, 1581). Mjesto njegova rođenja nije sa sigurnošću utvrđeno, ali se najčešće dovodi u vezu s Kotorom, odn. obližnjom Grbaljskom župom. Tome je pridonijela činjenica da se u izvorima uz njegovo redovničko ime navode onomastički pridjevci, a bilo je i njihova pogrešnog čitanja (u J. H. Sbaralea). Stariji franjevački pisci povezuju ga s plemićkom obitelji de Zupanis u Baru. U Franjevački red stupio je u samostanu sv. Franje u Kotoru te postao članom Male braće konventualaca Provincije sv. Jeronima. Tamo je stekao srednju naobrazbu, a filozofsko-teološki studij pohađao je najvjerojatnije u kolegiju sv. Bonaventure u Rimu. Potom je profesor moralne teologije na Generalnom učilištu drugog stupnja u Riminiju te uskoro postaje njegovim upraviteljem. God. 1578. bio je nekoliko mjeseci provincijal dok ga papa Grgur XIII. nije imenovao kotorskim biskupom, a biskupsku posvetu primio je u Riminiju. U ožujku 1579. njegovu biskupiju pohodio je apostolski vizitator, veronski biskup Augustin Valerius, koji je potom održao sinodu u Zadru kojoj je pribivao i Franjo. Kao biskup zauzimao se za prava svoje biskupije zbog čega je stekao i protivnike među onima koji su posezali za crkvenim dobrima, što ga je – kako izvori bilježe – stajalo života, jer ga otrovaše »bezbožni i za zemljištem gramzivi ljudi«. Još za boravka u Italiji stekao je glas vrsna profesora i odlična propovjednika. O njegovim djelima Conciones quadragesimales, Sermones de Sanctis, Comentarium super Dialecticam i De modo orandi ništa se potanje ne zna.
LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 496–497. — J. H. Sbaralea: Supplementum et castigatio ad scriptores trium ordinum s. Francisci, 1. Romae 1908, 275–276. — G. Gulik i C. Eubel: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 3. Monasterii 1923, 160. — M. Oreb: Zaslužni članovi Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Split 1973, 72, 195–196.
Pejo Ćošković (1998)
