FRANJO MODRUŠANIN

FRANJO MODRUŠANIN (Stipković), biskup (Modruš, potkraj XIV. st. — Modruš, 1461). Knez Stjepan Frankapan naziva ga Modrušaninom, a G. Kobler Stipkovićem. Postao je franjevac stupivši vjerojatno u franjevački samostan sv. Duha u Modrušu. Nije jasno gdje se školovao, ali se zna da je 1444. imao bakalaureat iz teologije i da je poslije nosio naslov doktora bogoslovlja. Na nagovor Frankapana papa Eugen IV. imenovao ga je u prosincu navedene godine krčkim biskupom, dopustivši mu da može izabrati biskupa koji će ga posvetiti. God. 1448. bio je apostolskim pohoditeljem samostana sv. Marije na Košljunu, a u pol. lipnja 1449. prisustvovao je s biskupima, krbavskim Vidom Korčulaninom i senjskim Andrijom Dračaninom, sastanku u Modrušu na kome su Frankapani utanačili pojedinosti o podjeli obiteljskih posjeda. O postignutom sporazumu nazočni biskupi, koji su – prema V. Klaiću – na sebe preuzeli obvezu da će se brinuti o provedbi diobenog ugovora, izdali su odgovarajuću ispravu. Franji Modrušaninu i njegovim nasljednicima knez Ivan Frankapan dao je ispravom od 20. II. 1453. crkve sv. Nikole i sv. Jurja u Vrbniku, s tim da oni ubuduće gube pravo izuzimanja sedmorice Krčana od javne službe krčkom knezu. Kao krčki biskup utjecao je na kneza Ivana Frankapana da 20. VIII. 1455. daruje crkvu sv. Kuzme i Damjana u Bašćanskoj dragi pavlinskom samostanu sv. Spasa kraj Senja. Nastojanjem kneza Stjepana Frankapana papa Kalikst III. premjestio je bulom od 29. X. 1456. Franju Modrušanina za biskupa Krbavske biskupije. Iako je do 1460. njezino sjedište bilo u Krbavi, F. M. je često boravio u Modrušu, a knez S. Frankapan naziva ga u darovnici od 10. VII. 1457. biskupom modruškim i krbavskim, ali on je do 1459. službeno nosio naslov krbavskog biskupa. Iste godine papa naređuje nadbiskupima Splita i Zadra te biskupima Zagreba, Senja, Nina i Knina da zaštite Franju kome je i sam potkraj listopada dopustio da ima jedan ili dva posjeda za izdržavanje. God. 1459. bio je u poslanstvu kralja Matije Korvina koje je išlo na sabor u Mantovu. Tom prilikom upoznao je F. M. papu o stanju svoje biskupije ugrožene rastućom turskom opasnošću i podastro mu molbu da Modruš postane biskupsko sjedište, što je papa odobrio bulom od 4. VI. 1460. Kao modruški biskup pristupio je preuređenju crkve sv. Marka, koja je imala postati prvostolnicom i ubuduće se zvati crkvom sv. Marije, ali nije jasno koliko je od toga stigao uraditi, jer je uskoro umro. Zbog radova na katedralnoj crkvi pokopan je u crkvi sv. Antuna u Modrušu.