FRANJO NANIJEV (Franciscus quondam Nani de Bononia), slikar i štitar (XIV/XV. st.). Podrijetlom iz Bologne. U Dubrovnik dolazi iz Venecije 1371. te se obvezuje ostati dvije godine u službi Dubrovačke Republike i za to vrijeme izraditi 300 velikih štitova, tzv. paveza. Osniva radionicu štitova, sanduka i namještaja, a po potrebi izrađuje mačeve i buzdovane. Paveze prodaje u Anconi (1379), Veneciji (1387, 1388) i Genovi (1390). Posluje drvenom građom (1391) i posjeduje imovinu u Anconi kojom raspolažu imenovani upravitelji (1395). Vlasnik je dviju kuća u Širokoj ulici u Dubrovniku, skrbnik sinu školskog rektora (1404). U njegovoj su radionici kao slikari štitova bili zaposleni Augustin iz Venecije, Dominik iz Napulja i domaći majstor Nikša Drušković, a kao djetići Miloš i Brajko Ivanović te Stojko Drušković; s njima je često bio u sporu, jer su ga varali ili nezakonito napuštali posao. Ugovor o službi Republici obnavljao je do 1411, kada se njegovo ime posljednji put spominje u dubrovačkim dokumentima.
LIT.: J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI. v., 1. Beograd 1952. — V. J. Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963. — K. Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 10–11. — Đ. Petrović: Dubrovačko oružje u XIV veku. Beograd 1976, 50, 97, 139–142, 202–203. — I. Fisković: Dubrovačko slikarstvo i društveni okviri njegova razvoja u XIV stoljeću. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1983, 23, str. 82, 127, 130, 132–134.
Lovorka Čoralić (1998)
