FRANJO ZAGREPČANIN (Francesco Sagabria), glazbenik, lutnjist i skladatelj (Udine, o. 1550 — ?, iza 1596). Roditelji Maria i Nicolò Sagabria pripadali su hrvatskoj zajednici u Udinama, pa se pretpostavlja da su rodom ili podrijetlom iz Zagreba. Obitelj je bila glazbenička; otac Nicolò i stric Giacomo Sagabria (s nadimkom »de li fiautti«) bili su plaćeni svirači u udinskoj gradskoj kapeli od travnja 1547. Nakon očeve smrti 1570, F. Z. postaje 27. IV. iste godine članom gradske instrumentalne kapele, čiji članovi su bili braća Nicolò i Giovanni Battista Mosto, da Bernardino Buzzi, Franjin brat Gregorio Sagabria i stric Giacomo te skladatelj Alessandro Orologio. F. Z. s majkom posjećuje 17. IX. 1572. Grazzano, a 1575, zajedno s Andreom Mostom, sudjeluje u pripremi karnevala u Udinama. Kao glazbenik gradske kapele djeluje do 6. IV. 1578. nakon čega mu se gubi trag. Prema R. Eitneru, čini se da je oko 1590. bio članom dvorske kapele u Dresdenu. Godinama je bio povezan s uglednim skladateljem iz Udina, moguće i svojim učiteljem, A. Orologiom. Pretpostavlja se da je o. 1595, zahvaljujući tim vezama, bio u službi Heinricha Juliusa, kneza od Braunschweiga, kojemu je posvetio tiskanu zbirku Canzonette a tre voci di Alessandro Orologio intavolate per sonar di liuto & nuovamente stampate (In Venetia, Appresso Giacomo Vincenti, 1596). U toj zbirci nalazi se 14 troglasnih canzonetta, od kojih je 11 skupljeno iz ranijih Orologiovih tiskanih zbirka. Iz predgovorne posvete izlazi da je F. Z. bio urednik te zbirke i skladatelj lutnjističke pratnje pa je, po tome sudeći, najraniji poznati skladatelj podrijetlom iz sjevernih hrvatskih krajeva.
LIT.: R. Eitner: Biographisch-Bibliographisches Quellen-Lexicon der Musiker und Musikgelehrten der christlichen Zeitrechnung bis zur Mitte des 19. Jahrhunderts, 8. Leipzig 1900–1904 (pretisak Graz 1959–60, 383). — O. Mischiatti: Indici, cataloghi e avvisi degli editori e librai musicali italiani dal 1591 al 1789. Firenze 1984. — F. Colussi: Alessandro Orologio (ca. 1555–1633), Canzonette a tre voci (...) intavolate per sonar di liuto. Udine 1992. — E. Stipčević: Zagrebački lutnjist iz 16. stoljeća. Vjesnik, 57(1996) 22. X, str. 18. — T. Matasović: Stare glazbe u svježem ruhu. Cantus, 1997, 93, str. 6.
Ennio Stipčević (1998)
