FRANK, Stanko

FRANK, Stanko, pravni pisac (Osijek, 30. IV. 1883 — Zagreb, 11. XI. 1953). Pravo s doktoratom završio 1907. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. God. 1921–22. studirao na pravnom i filozofskom fakultetu u Frankfurtu i Beču. U Zagrebu bio vježbenik Sudbenog stola 1908–09; odvjetnički vježbenik do 1911, potom se do 1920. bavio novinarstvom, a od 1920. bio sudski pristav pri Kotarskom sudu i Državnom odvjetništvu. God. 1921. habilitirao se za privatnog docenta zagrebačkoga Pravnog fakulteta i iduće godine počeo predavati. Izvanrednim profesorom kaznenog prava, kaznenog postupka i pravne filozofije postao je 1924. a redovitim 1925. Pravnu filozofiju predavao je do 1937, kazneni postupak do 1940, a na katedri za upravno pravo suplirao je 1941–43. kada je umirovljen. Nakon rata ponovno predaje kazneno pravo, sudjeluje u reformi studija i drži nastavu i iz kriminologije kao fakultativnog predmeta (1948/49–1953/54). Objavio je mnoge monografije, rasprave, znanstvene i stručne članke, posebice s područja kaznenog prava i kaznenopravne znanosti, ali i radove pravnofilozofskog i općepravnog karaktera u zbornicima, časopisima i novinama: Jugoslavenska njiva (1923, 1925, 1927), Mjesečnik Pravničkoga društva u Zagrebu (1923, 1925, 1928–29, 1933, 1935–36, 1939), Slobodna tribuna (1923), Pravni savjetnik (1924), Branič (Beograd 1925, 1927), Novosti (1927), Revue internationale de la théorie du droit (Pariz 1931, 1936), Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd 1934–35, 1938–39, 1945, 1951–52), Spomenica Mauroviću (Beograd 1934), Actes du Congrès pénal et pénitentiaire international de Berlin (Berlin 1935), Spomenica sedme glavne skupštine kongresa pravnika Kraljevine Jugoslavije (Beograd 1935), Archives de philosophie du droit et de sociologie juridique (Pariz 1936), Pravda (Beograd 1936), Pravosuđe (Beograd 1938), Spomenica Dolencu, Kreku, Kušeju i Škerlju (Ljubljana 1938), Godišnjak Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1941) i Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948). — Frankov je prvi veći tiskani teorijski rad knjiga Osnovi prava o štampi (Zagreb 1927) u kojoj analizira odnos prava o tisku prema kaznenom pravu i nudi rješenja. Surađivao pri izradbi kaznenog zakonodavstva u Kraljevini Jugoslaviji i FNRJ. S J. Šilovićem priredio je 1929. izdanje Krivičnog zakonika s opširnim bilješkama, a kada je 1931. zakonik noveliran, popratio ga je komentarom kao i izmijenjeni i dopunjeni Zakonik o sudskom krivičnom postupku. Napisao je i raspravu Die theoretischen Grundlagen des jugoslawischen Strafrechts (Internationale Zeitschrift für Theorie des Rechts, Zürich 1932–33, 1). U knjizi Kazneno pravo (1950) obradio je osnovne pojmove kaznenog prava s obzirom na tadašnji zakonik, a u posmrtno objavljenom udžbeniku Teorija kaznenog prava po Krivičnom zakoniku od godine 1951 (Zagreb 1955) sustavno je, sintetički i kritički, pravnofilozofski prikazao opći dio kaznenog prava. Kao član odbora za izdavanje zbornika pravnih rasprava, s M. Pliverićem i J. Andrassyjem, pokrenuo je 1941. tiskanje prvog sveska Godišnjaka Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a veoma je zaslužan i kao voditelj Seminarske knjižnice Pravnog fakulteta (1924–53). Sudjelovao je na međunarodnim kongresima pravnika u Palermu (1933), Bratislavi (1933), Berlinu (1935), Parizu (1937) i Rimu (1938). Bio član Međunarodnog instituta za pravnu filozofiju i sociologiju i dopisni član JAZU (od 1948).