FRANKAPAN, Dujam II, knez (?, prije 1279 — ?, 1317). Sin Fridrika II. Prvi se put spominje 1279. u ispravi Ladislava IV. Kumanca kojom hrvatsko-ugarski kralj potvrđuje knezovima Krčkim posjede Modruš i Vinodol. S članovima obitelji Dujam podupire Baboniće u sukobu s Gisingovcima do izmirenja pod Ozljem 1280. S rođacima podupire nastojanja da na ugarsko prijestolje dođe pripadnik napuljske dinastije Anžuvinaca i sudjeluje u dinastijskim borbama 1290–1301. God. 1291. i 1300. putuje u Napulj kao jedan od izaslanika kralju Karlu II, koji ističe njegove zasluge što Karlo I. Robert kreće u Ugarsku preuzeti krunu te Dujmu potvrđuje posjed Modruša, Vinodola i Gatanske županije s gradom Otočcem i načelništvo u Senju. Od bratića Ivana III. naslijedio je čast načelnika u Senju, koji je smatrao svojim trajnim posjedom te je izvan gradskih zidina 1297. podigao s bratićem Leonardom franjevački samostan i crkvu sv. Petra, a Senjani ga 1302. nazivaju knezom. Nakon Leonardove smrti u drugoj pol. 1308. postaje starješina Vidove loze knezova Krčkih. Te godine ratuje na strani Mlečana protiv Ferrare, koju podupiru papa i Napulj. Dolazi u spor s Mlečanima zbog postupaka prema Leonardovoj kćeri Genevri, koju pokušava udati protiv njezine volje, a nakon njezina odlaska u Veneciju odbija joj isplatiti novac koji je očevom oporukom naslijedila. Zbog podupiranja dužda Pietra Gradeniga u unutarnjim sukobima Dujam dobiva položaj duždeva savjetnika i pravo nošenja oružja. Time je ušao u sam vrh mletačke oligarhije. Od 1311. bio je sa sinom Fridrikom III. župan Požege, 1315. nazivaju ih »trajnim gospodarima Senja«, a 1316. kralj je Dujmu potvrdio posjed Gatanske županije s gradom Otočcem.
LIT.: L. Margetić: Neiskorištene vijesti o krčkom knezu Dujmu II. Starine, 1987, 60, str. 45–51. — P. Strčić: Nove vijesti o Dujmu II (1279–1317). Arhivski vjesnik, 31(1988) str. 191–192. — V. Klaić: Krčki knezovi Frankapani. Rijeka 1991², 110–111, 114, 116–117.
Petar Strčić (1998)
