FRANKAPAN, Franjo

FRANKAPAN, Franjo (Ivan X; Franciscus de Frangipanibus), kaločko-bački nadbiskup, diplomat (? — Bratislava, 1543). Sin Ivana IX. Cetinskog. Bio je član Franjevačkog reda i, možda, provincijal rimske opservantske provincije (L. Wadding). Papa Klement VII. ga spominje 8. I. 1528. u pismu iz kojega se razabire da je u diplomatskoj službi kralja Ivana Zapolje. Bio je njegov poslanik u poljskoga kralja Sigismunda te 1533. u cara Karla V. u Španjolskoj posredujući u ratu između Zapolje i Ferdinanda Habsburgovca. Papa Pavao III. ga u pismu 5. XII. 1534. naziva franjevcem, a ne spominje da je bačko-kaločki nadbiskup kako to tvrde neki povjesničari (C. Eubel). Kralj Ivan Zapolja ga je, najvjerojatnije, 1535. imenovao bačko-kaločkim nadbiskupom, a 8. VIII. 1538. ga papa Pavao III. priznaje egerskim biskupom; tim naslovom se F. služi 1543. u svojoj oporuci. Kako je u to vrijeme Bačko-kaločka nadbiskupija gotovo čitava bila pod turskom vlašću, razumljiv je zapis 30. V. 1539. koji ga naziva poglavarom triju biskupija: bačko-kaločkim nadbiskupom i biskupom Egera i Nitre (Wadding). Papu Pavla III. je izvijestio 1534. o širenju protestantizma u Ugarskoj, a papa ga je 5. VIII. 1535. imenovao čuvarom katoličke vjere tražeći od njega da zajedno s franjevcima suzbija protestantizam. On je pak u širenju turske vlasti vidio političku opasnost za srednju Europu, pa nakon smrti kralja Zapolje prelazi 1540. među pristaše kralja Ferdinanda nadajući se da će zemlje pod njegovom vlašću biti kadre spriječiti širenje turske države. Tom je cilju bio usmjerio svoju diplomatsku djelatnost. Njegov govor pred carem Karlom V. i njemačkim staležima otisnut je na tri mjesta.