FRANKAPAN, Fridrik II (Fedrigo), knez (?, prije 1254 — prije VI. 1292). Sin Vida III. Javlja se 1257. kao namjesnik kralja Bele IV. u sporu senjskih templara s Dubrovčanima. Tada je bio senjskim načelnikom, a bilježnik Lafrancus Munaroli naziva ga knezom krčkim, vinodolskim i modruškim. Taj se podatak smatra prvim pouzdanim svjedočanstvom da je neki krčki knez nosio naslov modruškoga i vinodolskoga kneza (Nada Klaić). Nakon oružanih borba i ponovnog zauzimanja otoka Krka, u ime braće Bartola IV. i Vida IV. u Mlecima je 1260–61. s Giovannijem Teupolom pregovarao o miru između njegova brata Lorenza i knezova Krčkih. Istodobno je nastojao izmiriti Osorane i Krčane. Nakon tih pregovora Mlečani su pristali vratiti knezovima Krčkim otok Krk, što je 6. IV. 1260. potvrdilo Veliko vijeće. U travnju 1261. o tome je sklopljen konačan ugovor kojim se to pitanje rješava. God. 1270. Fridrik se spominje u ispravi kralja Stjepana V. kojom je njemu i njegovoj braći potvrdio posjed Modruša i Vinodola. Svoje djelovanje vezao je uz Krk. Bio je u sporu s krčkim biskupom Marinom, pa su Mlečani 18. VII. 1280. pod prijetnjom visoke globe zahtijevali prekid neprijateljstava. Mlečani su ga opominjali 1283. i 1287. da podmiri svoje vazalne obveze prema njima. God. 1288. spominje se kao pročelnik izabranog suda u parnici između Zadrana i Rabljana zbog Paga, Novalje i Luna na otoku Pagu. Početkom te godine sastavljen je na temelju starih običaja Vinodolski zakonik, najstariji pravni spomenik na hrvatskom jeziku, u kojem je F. spomenut kao prvi od šestorice knezova Krčkih.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 2. Zagreb 1875. — E. Laszowski: Kada je umro knez Friderik I. Krčki. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1900, 2, str. 56. — N. Klaić: Knezovi Frankapani kao krčka vlastela. Krčki zbornik, 1970, 1, str. 136. — V. Klaić: Krčki knezovi Frankapani. Rijeka 1991², 97–101, 107–113.
Petar Strčić (1998)
