FRANKAPAN, Fridrik III, knez (?, druga pol. XIII. st — ?, nakon 29. IV. 1333). Sin Dujma II. Vjerojatno je 1308. nekim poslom boravio u Austriji kada su Rabljani napali i poharali otok Krk. Nakon toga događaja sudjelovao je u izmirenju dviju strana i radi toga posjetio Rab. Tada je bio načelnik Senja, a 1315. zajedno s ocem Dujmom II. spominje se kao trajni gospodar Senja. God. 1319. položio je Mlecima prisegu vjernosti te je od njih 1321. dobio dio Krčkoga kneštva koji je dotada pripadao Vidu V, sinu Ivana III. Nakon toga Fridrik je preuzeo vodstvo u obitelji Krčkih i stao se približavati Habsburgovcima. Pomogao je 1322. hrvatsko-ugarskom kralju Karlu I. Robertu u obračunu s hrvatskim i bosanskim banom Mladinom II. Bribirskom, a kralj mu je potvrdio posjed Modruša i Vinodola te tobožnju darovnicu kralja Bele IV. knezovima Krčkim za grad Senj iz 1260. Iduće godine darovao mu je kralj Drežničku županiju i grad Slunj te potvrdio svoju darovnicu iz 1322. God. 1326. Fridrik pomaže s knezovima Bribirskim banu čitave Slavonije Mikcu Mihaljeviću u pokušaju slamanja moći Babonića, Kurjakovića, Nelipčića i drugih velikaških rodova, a kada je na području između Cetine i Zrmanje prevladao mletački utjecaj, prelazi na stranu kraljevih protivnika. God. 1327–31. upleće se u prilike u Istri, gdje se sukobljavaju interesi Venecije i Akvilejske patrijaršije. Pomaže 1327. Pulu protiv Mlečana, 1331. spominje se kao načelnik Milja (Muggia), a 1332. Mlečani računaju na njegovu pomoć u rješavanju problema grada Kožljaka u Istri. O njegovoj moći govori i anonimni španjolski putopisac koji je o. 1330. bio u Senju i ostao zadivljen snagom tamošnjega gospodara.
LIT.: N. Klaić: Knezovi Frankapani kao krčka vlastela. Krčki zbornik, 1970, 1, str. 139. — V. Klaić: Krčki knezovi Frankapani. Rijeka 1991², 125, 127–136.
Petar Strčić (1998)