FRANKOVIĆ, Andrija (de Francisci), biskup (Varaždin, u poč. XVII. st. — Požun, 16. VII. 1653). Poznat je samo pod prezimenom »de Francisci« pa bi mu ime moglo biti Franković. U postupku za biskupsko imenovanje nekoliko svjedoka izjavljuje da je rodom iz Varaždina, pa je malo vjerojatno Farlatijevo mišljenje da je rodom iz Bakra. Prema istom izvoru, sin je kapetana, a teologiju je, kao član Pavlinskog reda, studirao u Beču i Rimu. Po povratku iz Rima bio u službi nekog pukovnika potom predavao na pavlinskom učilištu i sedam godina kao kapelan, teolog i administrator bio u službi Györgya III. Lippaya de Zombor, vesprimskog biskupa i ostrogonskog nadbiskupa. Zatim se vratio u svoj Red i obnašao dužnost generalnog vikara. Carsko imenovanje srijemskim biskupom moglo je biti 1646, ali on i nakon toga boravi u ostrogonskog nadbiskupa. Prije nego što je dobio potvrdu iz Rima, car ga imenuje 16. III. 1647. senjsko-modruškim biskupom, na mjesto P. Marijanija koji je zbog sukoba s P. Zrinskim rezignirao na upravi biskupije. Bio je blage naravi i tako lakše izlazio na kraj sa Zrinskim, kojemu je navodno bio odgojiteljem. Kao biskup boravio je u Bakru, a Farlati, i prema njemu Sladović, kaže da je ondje boravio u rodnoj kući. Vjerojatno ih je zavelo latinizirano prezime »Francisci«, jer je u bakarskom kraju veoma rašireno prezime Frančišković. Po smirivanju prilika Marijani se vratio u svoju biskupiju, a Frankoviću je vraćen naslov srijemskog biskupa. Iz Rima nije nikada dobio potvrdu za senjsko-modruškog biskupa.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 140. — M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 108–109. — E. Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis. Essekini 1944, 67–68. — M. Bogović: Sukob biskupa Marijanija sa Zrinjskim i glagoljašima. Zvona, 19(1981) 12, str. 5.
Mile Bogović (1998)
