FRANKOVIĆ, Ivan, misionar (Živike kraj Oriovca, 17. VII. 1882 — Nazaret, 22. IX. 1966). Niže razrede gimnazije pohađao je u Požegi i zatim stupio u Franjevački red 1899. kao član Provincije sv. Ivana Kapistranskoga, a 1900. pristupio je Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Teološki studij pohađao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i 1905. zaređen je za svećenika. Kao vjeroučitelj djelovao je u Karlovcu 1905–06. i na Trsatu 1906–12, a zatim kao povjerenik Svete zemlje 1912–21. širio zanimanje i kult tzv. svetih mjesta u Palestini i prikupljao novčanu pomoć za njihovo uzdržavanje. Novcem koji je skupio u Hrvatskoj i slavonskom hrastovinom pomognuti su radovi na gradnji bazilike na brdu Taboru. God. 1914. organizirao je hodočašće u Svetu zemlju, ali zbog izbijanja I. svjetskog rata ono nije održano. Službu samostanskog starješine obnašao je u Jastrebarskom 1915, Zagrebu 1915–20, Šarengradu 1921–25, Koprivnici 1925–28. i Kloštru Ivaniću 1930–33. Istodobno je bio i tajnik Društva sv. Rafaela za hrvatske iseljenike 1913–30. Kao samostanski starješina preuredio je samostan u Šarengradu te obnovio samostan i crkvu u Koprivnici usprkos poslijeratnim ekonomskim teškoćama. Ponovno djeluje kao vjeroučitelj u Zagrebu 1928–30, Klanjcu, Karlovcu i Našicama 1933–35, Slavonskom Brodu 1935–37. i Čuntiću 1937–38. Potom je bio misionar u Jeruzalemu 1938–40, u Damasku u Siriji 1940–45, na brdu Taboru 1945–51. i u Seforisu blizu Nazareta. U mjestima svoga pastoralnog djelovanja isticao se u katehiziranju, a za drugog boravka u Zagrebu 1928–30. reorganizirao je djelovanje Društva sv. Rafaela preuzevši i brigu za slanje svećenika među hrvatske iseljenike u Sjevernu i prvih dušobrižnika u Južnu Ameriku i u Australiju. Dopisima iz Svete zemlje surađivao je u Glasniku sv. Franje (1938–41).
LIT.: L. Kiš: O. Ivan Franković. Obavijesti Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, 19(1966) str. 127–129. — P. Pejić: Hrvatski franjevci u Svetoj Zemlji. Kačić, 9(1977) str. 161.
Franjo Emanuel Hoško (1998)
