FRANKOVIĆ, Sebastijan (Franjo; Francovich, Franjković, Sabo), pisac i skladatelj, biskup (Dubrovnik, 7. IV. 1800 — Ivanjska kraj Banje Luke, 31. X. 1864). Sin Josipa, pomorskoga kapetana s Pelješca. Gimnazijske i humanističke škole završio u Dubrovniku u pijarista. U Franjevački red stupio 1815, zavjete položio 1816, te filozofske i teološke studije nastavio u samostanu Male braće u Dubrovniku. Stekavši naslov lektora (profesora) 1837, predavao moralno i pastoralno bogoslovlje, na teološkom učilištu Male braće u Dubrovniku, kojemu je bio i rektorom dvanaest godina. Istodobno je bio poglavar samostana, provincijal Dubrovačke provincije sv. Franje 1838–41, 1841–44, 1844–47. i 1850–53, dva puta generalni definitor Reda 1856–61. Kao provincijal naručio je 1838. od slikara R. Martinija sliku Posljednja večera za samostansku blagovaonicu. Bio je poznat i kao propovjednik na hrvatskom i talijanskom jeziku. Papa Pio IX. imenovao ga je 25. III. 1861. naslovnim biskupom Siona i apostolskim vikarom u Bosni. Posvećen je za biskupa 21. V. u Rimu, a u biskupsku rezidenciju u Gučoj Gori kraj Travnika došao je 17. XI. 1861 (nju je 1863. prenio u Brestovsko kraj Kiseljaka). Prigodom imenovanja apostolskim vikarom tiskao je okružnicu Litterae circulares ad clerum et populum vicariatus apostolici Bosnensis. Knjige okruzne redovnicim i puku bosanskoga vikarijata apostolskoga (Rim 1861). Obilazeći u rujnu 1864. župe Bosanske krajine, obolio od tifusa i poslije umro. Pokopan je na mjesnom groblju u Ivanjskoj. — F. se bavio književnim radom i glazbom. S nekolicinom subraće ili sam napisao je nekoliko prigodnica na hrvatskom i talijanskom jeziku u prigodi rođendana i smrti kralja Franje I (Dubrovnik 1826; rkp. 1835) te ustoličenja biskupa A. Giuricea (Dubrovnik 1831). S kanonikom Arbanasom priredio za tisak novo izdanje Lekcionara popa Salatića iz 1784 (Dubrovnik 1846). Posljednje godine boravka u Rimu tiskao je nabožnu knjižicu pjesama, molitava i razmatranja pod naslovom: Bogoljubna razmišljanja verhu muke Gospodinove složena i prinesena u jezik slovinski iz knjigah seraf. naučitelja Bonaventure svetoga (Rim 1861). Od književne znatnija je njegova glazbena djelatnost. Glazbenu je naobrazbu zacijelo stekao tijekom školovanja u samostanu Male braće. Prema iskazima suvremenika bio je vješt orguljaš i pijanist te pjevač, bariton. Skladatelji su za nj skladali duhovne skladbe, posebice M. Santoro (... a Fra Sebastiano Francovich di Ragusa. Antiphona... za glas i basso continuo), G. Zabolio (Motetto per l’Elevazione, 1823), L. Ricci (Sanctus i Benedictus, 1836), G. Nava (Tantum ergo per voce di Baritono...; Messa a tre voci..., 1852) i V. Kuzmić (Tantum ergo..., 1852). F. se i sam bavio skladanjem, no o njegovim se djelima uglavnom zna iz bilješki o izvedbama. F. Rački izvješćuje 1859. da je za Frankovićeva boravka u Italiji izvedeno nekoliko njegovih crkvenih skladba: Magnificat s antifonom za zbor i orkestar 8. XII. 1858. u Napulju »s najsjajnijim uspjehom«, zatim Stabat Mater u Capui te Crudelis Herodes skupa s Magnificatom 5. I. 1859. u Rimu u crkvi Ara coeli. S obzirom da su skladane za veći vokalno-instrumentalni sastav i izvedene u većim glazbenim središtima, drži se da su to morala biti umjetnički oblikovana djela. U dubrovačkom se glazbenom arhivu Male braće donedavno čuvala Frankovićeva Messa a tre voci iz 1828, koju B. Sokol prosuđuje kao djelo skladano u stilu onoga doba s jednostavnom harmonijskom građom, što se može reći i za sačuvane Litanie a tre voci in As iz 1830, za tri muška glasa. U glazbenom se arhivu čuvaju i tzv. Dubrovački zapisi glazbenog folklora koje je F. zabilježio oko 1828–30 (A. Vidaković). Riječ je o 10 narodnih popijevaka iz Dubrovnika i okolice od kojih je 9 notiranih u basovu ključu, u rasponu baritonskoga glasa; notirane su dijelom samo za pjevanje, dijelom dvoglasno za pjevanje uz pratnju gusala, a jedna troglasno za 2 pjevačka glasa i pratnju (generalbas). Iako nepotpuno sačuvani, Frankovićevi melografski zapisi sadržavaju vrijednu, izvornu građu za proučavanje onodobnoga glazbenog blaga Dubrovnika i okolice te za poredbenu analizu starijeg i današnjeg stanja folklorne baštine. O Frankovićevoj svestranosti i ugledu svjedoči i posmrtna knjižica u kojoj je V. Kuzmić objavio epitafe i prigodnice što su mu ih posvetili njegovi štovatelji I. Matulić, O. Županović, G. Feretti, M. Vodopić, S. Tomašević, I. Marinović i dr. (Onori funebri resi alla memoria di Monsignore fra Sebastiano Francovich..., Split 1866).
LIT.: Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856. — F. Rački: Poslanica iz Rima o Rimu i naših stvarih. Zagrebački katolički list, 10(1859) 15, str. 116–117; 16, str. 127; 17, str. 133–134. — G. Martić: Poklon presvietlom i prepoštovanom gospodinu fra Sebastijanu Frankoviću. Milošću božjom i sv. Stolice biskupu sionskomu i apostolskomu namjestniku u Bosni. Ibid., 12(1861) 46, str. 361. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 2. Sarajevo 1915, 78, 436, 441, 531. — V. Deželić, st.: Fra Sebastijan Franković – hrv. skladatelj. Sv. Cecilija, 17(1923) 6, str. 182–183. — U. Talija: Iz hrvatske glazbene prošlosti. O. Sabo Franković. Ibid., 18(1924) 3, str. 87–88; 4, str. 124–125. — M. Vodopić: Pozdravna pjesma Sabu Frankoviću. Ibid., str. 125. — B. Sokol: O glazbenom radu o. Sabe Frankovića. Ibid., str. 126. — F. Fancev: Sitni prilozi za povijest hrvatske književnosti. Fr. Sebastijan Franković – Ljudevitu Gaju. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1938, 13, str. 319–320. — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike (1800–1880). Zagreb 1941. — A. Vidaković: Dubrovački zapisi glazbenog folklora s početka XIX stoljeća. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1962, 40, str. 477–488. — Š. Jurić: Jugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — K. Prijatelj: Posljednji rad Rafa Martinija. Mogućnosti, 19(1972) 1, str. 102–103. — Franjo među Hrvatima (zbornik). Zagreb 1976. — R. Ritzler i P. Sefrin: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 8. Patavii 1978, 521. — F. Glavina: Pelješčani u svijetu (Prilog povijesti našeg iseljeništva). Pelješki zbornik, 3(1984) str. 100. — Samostan Male braće u Dubrovniku (zbornik). Zagreb—Dubrovnik 1985. — M. Demović: Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća. Zagreb 1989, 231–232. — Šematizam Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. Zadar 1990, 155. — J. Baltić: Godišnjak od događaja crkvenih, svjetskih i promine vrimena u Bosni. Sarajevo 1991. — Slavica Stojan: Sebastijan Franković malobraćanin iz Dubrovnika i bosanski biskup. Dubrave hrid, 11(1995) 8, str. 10–11.
Anto Lešić i Ivona Ajanović-Malinar (1998)
