FRANULIĆ, Dobrila (Franulic Zlatar), violončelistica (Antofagasta, 1918). Kći bračkih iseljenika, sestra Lenke, novinarke i publicistkinje. Studij violončela započela u Antofagasti u A. Maristanyja, završila na Nacionalnom konzervatoriju u Santiagu u A. Simeka Vojika. Prvi zapaženi koncert održala 1936. u Santiagu sa čileanskim Nacionalnim simfonijskim orkestrom izvodeći djela J. S. Bacha, J. Haydna i L. van Beethovena. God. 1938–40. usavršavala se u Parizu u D. Alexaniana, potom došla u domovinu. Koncertirala najprije u Splitu s Hrvatskom filharmonijom. God. 1941–45. u Zagrebu je prvi violončelo simfonijskog orkestra zagrebačkog radija te asistent u klasi violončela na Muzičkoj akademiji. Uz to koncertira solistički, u komornim sastavima i s orkestrom. God. 1951. vratila se u Čile te postala članicom Nacionalnoga simfonijskog orkestra i 1952. profesoricom na Nacionalnom konzervatoriju. Priređivala koncerte u mnogim čileanskim gradovima. Bavila se i klasičnim baletom. Za njezina djelovanja u Zagrebu B. Kunc je za nju skladao Triptihon za violončelo i orkestar (1945).
LIT.: D. Matulić (D.): Dobrila Franulić. Jugoslavenski glasnik (Santiago), 2(1936) 1. XII, str. 13. — -ma-: Umjetnica na violoncellu Dobrila Franulić zadivila je svojim koncertom Buenos Aires i napunila ponosom našu južno-američku koloniju. Novosti, 31(1937) 28, str. 11. — I. Batistić (I. B.): Koncerat Hrvatske filharmonije u Splitu. Dalmatinska Hrvatska, 1(1941) br. 2. — M. Corvalán Masson: Presencia eslava en norte de Chile. Antofagasta 1983, 360–363.
Dane Mataić i Josip Franulić (1998)
