FRAUENHEIM, Stjepan

FRAUENHEIM, Stjepan, novinar i publicist (Osijek, 17. II. 1886 — Osijek, 16. VI. 1945). Potječe iz obrtničke obitelji koja se u Osijek doselila iz Pruske. U Osijeku je pohađao pet razreda klasične gimnazije (1897–1903). Bio je glumac putujuće družine, potom namještenik na vlastelinstvu u Valpovu. Od 1918. profesionalni je novinar u Osijeku. Uređivao je osječke dnevnike Hrvatska obrana (1918–21), Slavonische Presse (1921) i obnovljeni Die Drau (1923). Pokrenuo je, uređivao i u vlastitoj nakladi izdavao nezavisni tjednik za aktualna pitanja Reporter (tzv. Frauenheimovi Reporteri 1922–39), koji je zbog cenzure mijenjao naslove (Novi reporter, Slobodni reporter, Reporter, Osječki reporter, Novi osječki reporter, Male novine, Ilustrovane male novine, Hrvatski reporter). Istodobno uređivao je dnevnik Večernje novosti (od ožujka do prosinca 1930) s novinarom Teodorom Skrbićem, a s novinarom Ivicom Suhanekom Ilustrovane male novine (1932–34). Težio je u osječkoj sredini promicati moderno informativno novinstvo, uvoditi reportažu i fotoreportažu, izvješćivati o kazališnom, glazbenom i likovnom životu starog Osijeka napose iz vidokruga osječkih Nijemaca, ali i s primjesama senzacionalizma. U šaljivim listovima koje je uređivao, kao »Frauenheimov pokladni list« Frulaš (1936) i mjesečnik Krokodil (1938), nastojao je zabaviti crticama, kozerijom i anegdotama. Gospodarskom svijetu približavao se pragmatičnom publicistikom, dobro priređenim vodičima i adresarima grada Osijeka. U NDH surađivao je u promidžbenom novinstvu Trećeg Reicha (Deutsche Pressebriefe aus Kroatien, Osijek, 1942–43) i pisao antisemitsku publicistiku. Njegov rukopis Židovi hrvatske Mezopotamije otkupila je vlada NDH. Na procesu pred Vojnim sudbenim vijećem Komande JA Osječkog područja osuđen i strijeljan. — Već kao član gimnazijskoga Hrvatskog đačkog književnog društva »Javor« pisao je književne sastavke, a od 1915. do 1942. objavljivao je pjesme, pripovijesti, crtice, humoreske i anegdote, kazališne, povijesne i etnografske članke, najčešće u listovima koje je sam uređivao, ali i drugdje, pretežno u lokalnom novinstvu: Hrvatska obrana, Ilustrovani list, Ilustrovani svijet, Jeka od Osijeka, Zabavnik, Ilustrovane novosti, Slavonische Presse, Straža, Vjesnik Županije virovitičke, Reflektor, Jubilarni almanah Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, kojega je bio djelatni član, Vjesnik za prosvjetu i upravu, Zora, Danica, Die Drau, Naš pravac, Narodni glas, Christliche Volkszeitung, Nova Danica, Osječke novosti, Slavonischer Volksbote, Glasnik heraldike, Jugoslovenska zastava, Obzor, Zastava (kalendar), Osječka pozornica. Svoje priloge potpisivao je šiframa: Fra-u-en-Heim, S. F., sf, S-n F-m, SN. FM., Sn. Fm., St. Fr.-m., Stjepan S. Fm. i pseudonimom St. Gabrijel. Druge šifre koje mu se pripisuju (S. K. F. ... m, S. K. Fra. U. En-Heim) nisu pouzdano njegove, kao ni pseudonim Mulah-Hasan Efendi. Pozornost pobuđuju njegove kroničarske referencije od 1919. do 1935. o osječkim koncertima, kazališnim, dramskim i opernim predstavama (o prvom gostovanju zagrebačkoga kazališta u Osijeku 1862), o slavonskim slikarima i likovnim izložbama, pa njegove »Suhomlaćanke«, zapisi poskočica i popijevki koje se pjevaju u Suhoj Mlaki kraj Slatine (Zora, 1931), triju graničarskih pjesama protiv Napoleona pronađenih u Osijeku, starohrvatskih kajkavskih pjesama iz osječke pjesmarice (Danica, 1933) te njegova kritika Bösendorferove Povijesti tipografije u Osijeku (Jugoslovenska zastava, 1939).