FREUDENREICH, Dragutin
traži dalje ...FREUDENREICH, Dragutin (Karlek), glumac (Zagreb, 15. IX. 1862 — Zagreb, 22. IV. 1937). Sin Josipa ml., glumca, kazališnog redatelja i dramatičara te glumice i operne subrete Karoline Norveg. Polazio je realnu gimnaziju u Zagrebu, a potom kadetsku školu u Turnju kraj Karlovca. Napustivši vojnu službu zbog slaba vida, stupa 1882. u ansambl zagrebačkoga kazališta, gdje glumeći epizodne uloge ostaje do 1884. Iste godine postaje članom putujućih glumačkih družina (F. Iličić, L. Popović, Đ. Protić) s kojima je obišao sve hrvatske kontinentalne, primorske i otočne krajeve. U Zagreb se vraća 1889, ali zbog sukoba s intendantom S. Miletićem napušta ansambl 1894. i nastupa u Ljubljani, vrativši se u matičnu kuću 1895. U sezoni 1898/99. organizirao je (pod pseudonimom Veseljković) prvo profesionalno hrvatsko glumište u Splitu, s gostovanjima u Šibeniku, na Visu i u Hvaru, a 1899/1900 (pod svojim imenom) u Varaždinu, s gostovanjima u Sušaku i Mostaru. God. 1901–02. F. ne nastupa u kazalištu, boravi s obitelji u Grazu, a u zagrebački se angažman vraća ujesen 1902. i ostaje članom HNK, uz brojne prekide uzrokovane njegovom prijekom naravi, do umirovljenja 1926. U tom je razdoblju višekratno i uglavnom svojevoljno prekidao angažman, putujući i glumeći (Plovdiv, Sofija 1905), ili pak obavljajući najrazličitije poslove koji su u javnosti izazivali prave senzacije, pa i skandale. Tako se 1907. zaposlio kao nadkonobar u zagrebačkom hotelu »Imperial«, nakon što mu je intendant V. Treščec uručio otkaz zbog gledišta iznijetih u brošuri K reformi hrvatskog kazališta; u njoj je ustao protiv strogih kazališnih propisa. Bio je 1908. trgovački putnik tvornice alkoholnih pića »Pokorny«, prikazan na reklamnoj etiketi i plakatu slikara T. Krizmana kako promiče liker Stari graničar, nazvan po čuvenu očevu pučkom igrokazu, a 1917. upravitelj poznate gostionice i svratišta »Lavica« u Samoboru. God. 1908. proslavio je 25, potom 30, 40. i 50. obljetnicu umjetničkog rada. Kao umirovljenik nastavio je nastupati u zagrebačkom kazalištu i gostovati u drugim gradovima (Dubrovnik, Split). Za zasluge u interpretaciji Molièreovih likova odlikovan je časničkim Redom palme nacionalne prosvjete Republike Francuske. U prvim desetljećima XX. st. F. je jedan od najizrazitijih karakternih glumaca hrvatskoga kazališta. »U klasičnom i realističkom repertoaru stvorio je niz kreacija u rasponu od izrazito komičnih do produbljeno tragičnih« (S. Batušić). Posebice se isticao kao interpret Molièreovih likova: Harpagon (Škrtac), Argan (Umišljeni bolesnik), Tartuffe (Tartuffe) i George Dandin (George Dandin). U Shakespeareovim likovima izražavao je podjednako komične i tragične njihove crte kao Shylock (Mletački trgovac), Luda (Kralj Lear), Grobar (Hamlet) i Malvolio (Na tri kralja). Posebno dojmljivo ostvario je najrazličitije značajeve kao Natan (G. E. Lessing, Natan mudri), Ljudevit (C. J. F. Delavigne, Ljudevit XI) i Fridrik II (A. Nowaczyński, Fridrik Veliki). U modernističkom repertoaru najznačajnije su mu uloge bile Pastor Manders (H. Ibsen, Sablasti), Ekdal (Ibsen, Divlja patka), Akima (L. N. Tolstoj, Moć tmine), Teljegin (A. P. Čehov, Ujak Vanja) i Glumac (M. Gorki, Na dnu), dok je posebna priznanja stekao interpretacijom Coupeaua (E. Zola, Toljaga). U hrvatskim dramama simpatije općinstva stekao je kao Grga u očevim Graničarima, a isticao se kao Satir Gorštak (I. Gundulić, Dubravka), Vlaho Slijepi (I. Vojnović, Ekvinocijo), Knez i više gospara (Vojnović, Dubrovačka trilogija), Guša Rigalin (J. Kosor, Požar strasti) kao i tumačenjem naturalističkih likova iz Tucićevih djela Povratak i Truli dom. F. je nastupao i u brojnim komedijama, pa i lakrdijama trivijalnog repertoara, privlačeći općinstvo u kazalište ne samo iznimnim darom komičara, već i sposobnošću improvizacije i ekstemporiranja, pri čemu je često aludirao i na časovite političke prilike (posebice kao Šilović ili Iglić u igrokazu J. N. Nestroya Hudi duh – Lumpacius vagabundus, u prijevodu i preradbi njegova oca). Od proljeća do ljeta god. 1907, F. je u hotelu »Imperial« (Frankopanska ul., kbr. 8), organizirao i vodio prvi zagrebački kabaret, u kome su uz njega nastupali glumci (I. Badalić), pjevači (B. Vulaković) i zabavljači. Prema sudu B. Gavelle u Hrvatskom glumištu F., »taj uvijek nezadovoljni puntar (...) bio je naš najosebujniji karakterni komičar«, dok B. Senker u Sjenama i odjecima drži kako je F. »u razdoblju hrvatske moderne bio gotovo nezamjenjiv kao prikazivač onoga izazovnog drugog ili trećeg čovjeka, bez kojega, uostalom, ne može biti drame«.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
FREUDENREICH, Dragutin. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/freudenreich-dragutin>.