FREUDENREICH, Zvonimir

FREUDENREICH, Zvonimir, pjevač, tenor i glumac (Zagreb, 9. XI. 1865 — Zagreb, 3. III. 1906). Sin Josipa ml., glumca, kazališnog redatelja i dramatičara i glumice i operne subrete Karoline Norveg. Povremeno je, još u dječačkoj dobi nastupao zajedno s braćom, na priredbama, pa i u obiteljsko-promotivnim predstavama na zagrebačkoj pozornici. Potom učio u Karlovcu trgovački i kasnije slastičarski obrt. Obdaren pjevačkim glasom, počeo je 1882. učiti pjevanje u glazbenoj školi HGZ u Zagrebu. God. 1884. služi vojni rok u Trebinju, a od 1885. angažiran je u HNK u Zagrebu, gdje najprije pjeva u opernom zboru i nastupa u manjim ulogama, a od 1887. počinje dobivati veće uloge u operi (Lorenzo u Fra Diavolu D. F. E. Aubera), opereti i drami. Nakon što je 1889. ukinuta opera, odlazi u osječko njemačko kazalište, a potom u bečki Karlstheater, odakle se povremeno vraća u Zagreb da bi sudjelovao u opernim sezonama koje organiziraju I. Hreljanović i N. Faller 1891, 1893. i 1894. Tada, uz ostalo, pjeva s Blaženkom Krnic ulomke iz opera Strijelac vilenjak (C. M. Weber), Kći pukovnije (G. Donizetti) i Noćište u Granadi (K. Kreutzer) te tumači ulogu Fridrika na praizvedbi Mignon (A. Thomas), 1893. uz sestru Mariju (Miciku) u naslovnoj ulozi. Uspostavom stalne opere, za intendanture S. Miletića, od 1894. dobiva ponovno angažman u HNK, ostavši u ansamblu do 1898. kada odlazi u austrijska i njemačka kazališta (Innsbruck, Wiener Neustadt, Aachen i Strasbourg), gdje je kao operetni tenor polučio velike uspjehe. No i u tom je razdoblju dolazio na gostovanja u zagrebačko kazalište, a od jeseni 1903. ponovno je stalni član. U prosincu 1905. nastupa posljednji put pred zagrebačkim općinstvom, a u proljeće 1906. umire od tuberkuloze. Među njegove najuspješnije dramske uloge ubrajaju se Karl Moor (F. Schiller, Razbojnici), Ivan Gnade (H. Dragošić, Posljednji Zrinski), Clavigo (J. W. Goethe, Clavigo), Dromio (W. Shakespeare, Komedija zabluda), Fouché (V. Sardou, Madame Sans-Gène), Naukleros (F. Grillparzer, Valovlje mora i ljubavi) i napose Satir Divjak (I. Gundulić, Dubravka). No najznačajnije je kreacije ostvario u operetnom repertoaru kao tumač lirskih tenorskih uloga, osvajajući glasom, glumom i pojavom. U svom najdjelatnijem razdoblju oko 1895–1905. nastupao je u gotovo svim operetnim praizvedbama hrvatskoga glumišta, a proslavio se nadasve kao Adam (C. Zeller, Ptičar), Eisenstein (J. Strauss ml., Šišmiš), Celestin (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Pigmalion (F. Suppé, Lijepa Galateja), Cezar (R. Dellinger, Don Cezar), Pippo (E. Audran, La Mascotte), Simon Rymanowitz (K. Millöcker, Đak prosjak), Paris i Aristej (J. Offenbach, Lijepa Jelena i Orfej u podzemlju) te u operi ulogama Kuma (Weber, Strijelac vilenjak), Ivanova (G. A. Lortzing, Car i tesar), Komedijaša (B. Smetana, Prodana nevjesta), Beppa (R. Leoncavallo, Pagliacci) i Zitterbarta (W. Kienzl, Braća odn. Der Evangelimann). Nastupao i na koncertnim priredbama. O 65-godišnjici njegove smrti 4. III. 1971. emitiran je na Radio-Zagrebu tekst S. Batušića, Zvonimir Freudenreich (pohranjen u Zavodu za teatrologiju, književnost i glazbu HAZU).