FREZZA, Angelo Maria (Angiolo), violinist, skladatelj i glazbeni pedagog (Rim, 1759 — Dubrovnik, 11. VIII. 1835). Pouzdani podaci o njegovu životu obuhvaćaju razdoblje od gotovo pet desetljeća njegove djelatnosti u Dubrovniku, 1786–1835. Navodi se da je u Dubrovnik došao s obitelji iz Zadra pa se pretpostavlja da je tamo započeo glazbenu djelatnost. Odlukom dubrovačkog Vijeća umoljenih dobio je u lipnju 1786. mjesto violinista u kneževu orkestru. Uz to je kao violinist nastupao posvuda gdje su se u Dubrovniku održavale glazbene priredbe: u katedrali i crkvi sv. Vlaha, na koncertima, privatnim zabavama. God. 1793. odobreno mu je, da poučava violinu četvoricu dubrovačkih mladića, a svjedodžbe što ih je izdao svojim učenicima potvrđuju da je nakon pet godina nastave uspješno odgojio prve domaće školovane violiniste. No prihodi od glazbeničkih poslova očito mu nisu bili dovoljni pa se odmah nakon osnutka dubrovačkoga poštanskog ureda 1804. uposlio kao poštanski službenik. U matici umrlih upisan je kao umirovljeni ravnatelj dubrovačke pošte. U Dubrovniku je dolazio u doticaj zasigurno s pojedinim članovima obitelji Sorkočević te sa skladateljem A. Bonifazijem koga preporučuje u svojem dopisivanju J. Bajamontiju. Od Frezzina skladateljskog rada sačuvano je samo nekoliko djela. U glazbenom arhivu dubrovačkog samostana Male braće nalaze se 2 uvertire za komorni orkestar (od druge samo nekoliko dionica) te 6 instrumentalnih plesova – Tre minuetti i Tre balletti za 2 violine koje je posvetio Mihi Sorkočeviću. U dokumentima se navodi da mu je oko 1805–06. plaćeno za skladanje dviju misa, ali partiture nisu pronađene. Uvertire su skladane rutinski, a menueti i baleti odaju vještiju skladateljsku ruku. Posebno je zanimljiv drugi balet, naslovljen Schiavetta i možda nadahnut kojim domaćim motivom.
LIT.: I. Bošković: Guslač i skladatelj Angelo Maria Frezza (1759–1835). Arti musices, 18(1987) 1/2, str. 55–78. — M. Demović: Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća. Zagreb 1989, 96–98 i 228–229.
Ivona Ajanović-Malinar (1998)
