FRIŠČIĆ, Vinko

FRIŠČIĆ, Vinko, mikrobiolog i higijeničar (Imbriovec kraj Koprivnice, 16. XI. 1919). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1939. i studij medicine 1944. Od 1946. do 1947. radio kao liječnik u Sokolovcu kraj Koprivnice i istodobno pohađao tečaj iz higijene u zagrebačkoj Školi narodnog zdravlja. Od 1947. okružni je sanitarni inspektor u Bjelovaru, a u jesen iste godine postaje ravnatelj novoosnovane Sanitarno-epidemiološke stanice u kojoj je uredio biokemijski i bakteriološki laboratorij te epidemiološki odsjek, kojim je upravljao. Ta je Stanica prerasla u Higijenski zavod, u kojem nakon završene specijalizacije iz mikrobiologije 1950–53. postaje voditeljem mikrobiološko-epidemiološkog odjela 1953–55. i potom ravnateljem Zavoda 1955–64. God. 1964–67. voditelj je mikrobiološkog odjela Medicinskog centra u Virovitici, a od 1967. do umirovljenja 1985. vodi Laboratorij za respiratorne zaraze Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba. God. 1973–74. bio na privremenom radu u mikrobiološkom laboratoriju Bolnice socijalnog osiguranja u Tripoliju (Libija). — Bavio se istraživanjem utjecaja ekonomskog stanja na komunalno-higijenske prilike seljačkih domova u selima kalničke Podravine. U Bjelovaru je rukovodio radom na suzbijanju tifusa i ostalih crijevnih zaraznih bolesti, malarije i trahoma, a vodio je i cijepljenje protiv tuberkuloze i dobrovoljno davanje krvi. Organizirao je higijensko-domaćinske tečajeve i tečajeve za medicinske laborante te znatno pridonio unapređenju zdravstvene službe u tadašnjem kotaru Bjelovar. Djelovanje zagrebačkog laboratorija usmjerio je na serodijagnostiku streptokoka. Radove je objavljivao u časopisima: Higijena (1950, 1952), Liječnički vjesnik (1951–53, 1955, 1963–64), Zdravstvene novine (1954), Archives de l’Union médicale balkanique (Bukurešt 1967). Kao tajnik podružnice Zbora liječnika u Bjelovaru 1948–64. radio je na jačanju stručne suradnje između podružnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, isticao probleme liječnika u pokrajini i nastojao da se formira profil liječnika opće medicine kao osnovnog činitelja u provođenju zdravstvene zaštite na određenom području. U Virovitici je bio predsjednik tamošnje podružnice Zbora. God. 1966. bio je inicijator obnove Mikrobiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Još 1952. zauzimao se za preimenovanje toga Zbora u Hrvatski liječnički zbor, došavši u sukob s ondašnjim moćnicima. — Bavio se i medicinskom terminologijom. Radove s toga područja objavljivao je u časopisima Jezik (1967–68, 1973), Latina et Graeca (1982) i Liječnički vjesnik (1967–68, 1973) te je u djelu Opća i slavenska terminološka problematika (Zagreb 1987) obradio hrvatsko imunološko nazivlje. Sa suradnicima pripremao medicinski terminološki rječnik koji je ostao u rukopisu. Od 1969. prvi je predsjednik Sekcije za hrvatski medicinski jezik Zbora liječnika Hrvatske, a od 1992. začasni je predsjednik Hrvatskog društva za medicinsko nazivlje i počasni član Hrvatskoga liječničkog zbora.