FRŽOP, Pijo (Budislav Bruno), pisac (Vodice, 8. IX. 1909 — München, 21. XII. 1991). Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao 1916–22. u Sinju, gdje je 1928–30. studirao filozofiju, a bogosloviju u Makarskoj 1930–34. U Franjevački red stupio 1927; za svećenika zaređen 1933. God. 1935–37. predavao u sinjskoj klasičnoj gimnaziji, potom 1937–38. obavljao službu župnog pomoćnika u Imotskom. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao 1938–45. povijest, ali je studij prekidao zbog bolesti. U svibnju 1945. napustio domovinu i živio u inozemstvu. Neko je vrijeme kapelan časnih sestara u Salzburgu u Austriji, zatim predavao u gimnaziji u Grottammare (Ascoli Piceno) u Italiji, potom od 1954. boravio u Svetoj zemlji. U Italiju se vraća 1962. te se posvećuje misionarskom radu s hrvatskim izbjeglicama u logoru San Saba, ali već potkraj godine napušta Italiju zbog pritisaka jugoslavenske policije nakon što je razotkrio okolnosti u kojima su logorske vlasti izručivale hrvatske izbjeglice na smaknuće u Jugoslaviju. O tome je u Švicarskoj sastavio memorandum Les réfugiés Croates i uputio ga Vatikanu, Visokom komesarijatu UN za izbjeglice, mnogim veleposlanstvima u Europi i dr. Morao napustiti i Švicarsku te neko vrijeme živio u Francuskoj, a od 1986. stalno boravio u Njemačkoj. Prikupio dokumentarnu građu i priredio za tisak knjigu Die Tragödie Kroatiens, koje su dva sveska izišla u Münchenu 1990–91, te sam napisao poglavlje Junaštvo i humana načela ustaških boraca za slobodu. Djelo je nastalo višegodišnjim radom skupine autora, među kojima je i Pijov brat Zvonimir (1906–1983), izbjeglica u Argentini, suurednik književnog časopisa Svitlenik i mjesečnika Hrvatska u Buenos Airesu, autor knjige Razgovor ugodni naroda hrvatskoga (Zagreb 1943) i kratkih proza Na polju slave (Zagreb 1942). Najveći dio posvećen je zbivanjima iz novije hrvatske povijesti, hrvatsko-srpskom sukobu, velikosrpskoj hegemoniji za prve Jugoslavije koja je stvorila NDH, poratnim pokoljima i progonima Hrvata te zlostavljanjima i uhićenjima u drugoj Jugoslaviji. Surađivao je u iseljeničkom tisku (Naša nada, Pittsburgh; Naš put, Toronto) te jedno vrijeme izdavao list Hrvatski vitez, kojega se primjerci čuvaju u Arhivu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu.
DJELA: Inchiesta in Croazia. Marchirolo 1979. — Königin des Friedens. Erscheinungen der Muttergottes in Kroatien, 1–2. Frankfurt 1986.
LIT.: O. fra Pijo Fržop (u prigodi smrti). Vjesnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, 41(1992) 1, str. 28–31. — V. Tadić: U spomen štovatelju oca Antića o. fra Pijo Fržop. Dobri otac Antić, 22(1992) 2(82), str. 31–32. — A. A. Akrap: Fra Pijo Fržop (1909.–1991.). Kačić, 25(1993), str. 813–834. — Zvonimir. — -Vn.-: Smrt prof. Zvonka Fržopa. Hrvatska revija, 34(1984) 3, str. 550. — M. Sinovčić: Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi. Buenos Aires 1991.
Josip Ante Soldo i Redakcija (1998)
