FUĆAK, Drago, publicist (Budimpešta, 28. X. 1899 — Varaždin, 29. VIII. 1989). Završio je trgovačku akademiju u Sušaku. Bio je financijski službenik u Ogulinu, Zagrebu, Skoplju, Nišu, Hrvatskoj Kostajnici i Čakovcu, zatim savezni inspektor ministarstva financija u Beogradu te nastavnik u čakovečkoj učiteljskoj školi. Izdavao je više godina Bilancu, zagrebačku reviju za knjigovodstvo, organizaciju, reviziju i reorganizaciju, i kratko vrijeme primorski Novi list. U njegovim je publicističkim radovima primjetan jak utjecaj Supilove politike »novoga kursa«. Bio je oduševljeni pristaša i neko vrijeme predvodnik sokolskog pokreta te je o »Sokolu« objavio brošuru u kojoj ga prikazuje kao novu, nacionalnu religiju. Svoje hrvatsko domoljublje izrazio je u memoarima Bez doma, u kojima opisuje ratne i političke događaje od svoga unovačenja do bijega iz okupiranog Sušaka zbog demonstrativnoga protutalijanskog djelovanja. Ti su memoari neposredno svjedočanstvo o austrijskoj vojsci u Rijeci uoči rasula, o nesposobnosti i nesnalaženju Narodnog vijeća u Zagrebu i lakovjernosti riječkih Hrvata, o zločinima D’Annunzija i Talijana u riječkom i sušačkom području, o čuđenju zbog europskog nerazumijevanja hrvatskih nacionalnih prava, o strahu Hrvata od najavljivanoga gubitka nacionalnog teritorija, o otporu talijanskom okupatoru i o jugoslavenstvu hrvatskih intelektualaca uoči stvaranja Kraljevine SHS. Odlikuje ih i književnu vrijednost s naglašenom etičkom porukom. Kao urednik Bilance objavio je 1933. u svom listu nekoliko oštrih članaka o financijskoj i gospodarskoj krizi okrivljujući za teško stanje nesposobne vlastodržce koji preživljavaju sve političke promjene. Zbog jedne je takve izjave bio izdržao zatvorsku kaznu na temelju Zakona o zaštiti države, o čemu ironično piše u članku Antidržavni elementi (Bilanca, 1933, 20/21). Kritiku vlasti izrazio je i u novelističkom feljtonu Rankova osveta (Novi glas, 1935, 1, 2, 6; 1936, 1, 2) ističući nasilničku narav policije i njezinu spregu s tvorničarskim slojem u gušenju radničkih štrajkova pod izmišljenom optužbom za komunističku subverziju. Služio se pseudonimom Drago Godra.
DJELA: Što je to sokolstvo ili Put po kome ću postati čovjek. Ogulin 1927. — Bez doma... (pseud. Drago Godra). Sušak 1930.
LIT.: J. Ravlić: Drago Godra. Bez doma. Novo doba, 13(1930) 177, str. 2. — B. Mašić (B. M.): Memoari i putopisi. Novosti, 24(1930) 218, str. 8. — Đ. Vilović (Đ. V-ć.): Drago Godra, Bez doma. Obzor, 71(1930) 156, str. 2–3. — B. Istrijanski: Drago Godra. Ibid., 74(1933) 24, str. 2–3.
Jure Šonje (1998)