FUČEK, Ivan

FUČEK, Ivan, teolog i vjerski pisac (Đurđevac, 1. VII. 1926). U Družbu Isusovu stupio 1944. U Zagrebu nakon novicijata pohađao studij filozofije u njezinu Filozofsko-teološkom institutu (FTI) 1947–50, potom je bio prefektom u Dječačkom sjemeništu na Šalati 1950–52, a teologiju je studirao u FTI 1952–56. i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) 1952–58. na kome je 1958. stekao licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen 1955. God. 1958–60. bio je prefekt bogoslova u FTI, doktorat iz moralne i pastoralne teologije stekao je 1960. na KBF obranom disertacije De activitate pastorali-missionaria P. Georgii Mulih S. I. (1694–1754). U FTI djeluje kao profesor dogmatike i crkvene povijesti 1960–62, duhovne teologije 1960–68. i moralne teologije 1968–80, a nakon habilitacije 1976. i kao profesor morala na postdiplomskom studiju KBF. Bio je također nadstojnik studija FTI 1960–62. i 1976–80, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove 1962–68, vizitator Rumunjske viceprovincije 1962–65. i rektor kolegija na Jordanovcu u Zagrebu 1969–74. God. 1980. postao je pozvani, 1983. stalni (iste godine izabran za izvanrednog) i 1984. redoviti profesor moralne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i duhovnik u tamošnjem Hrvatskom zavodu sv. Jeronima 1984–98. Napisao je više knjiga i oko 400 članaka, rasprava i stručnih priloga. Osim temama iz moralne i pastoralne teologije te pastoralno-katehetskima, bavio se i onima s područja marksizma. U dvadesetak svojih radova proučavao je život i djelo hrvatskog isusovca Jurja Muliha. Surađivao je u listovima i časopisima Vijesti iz Provincije (1960), Vjesnik Đakovačke biskupije (1960, 1969–70, 1974), Crikveni glasnik (Željezno 1968), Bogoslovska smotra (1969, 1973–80, 1982), Marulić (1969), Crkva u svijetu (1970, 1979), Glasnik srca Isusova i Marijina (1970, 1972, 1974–87, 1990–98), Gospino ognjište (1970), Katehist (1970), Effatha (1971–72), Kolo (1971), Obnovljeni život (1971–89, 1991–96), Marija (1972), Bogoslovni vestnik (Ljubljana 1973), Kana (1976), Glas Koncila (1977, 1980–81), Odjeci (1977), Vrelo života (1979–83, 1988), Kateheza (1980), Podravski zvonici (1980), Civiltà cattolica (Rim 1982–83, 1990), Societas ethica (Dubrovnik—Beč 1982), Spectrum (1982), Periodica (Rim 1983–84, 1994–96), Vrela i prinosi (1983, 1985–86), Jesus (Rim 1984), Prospettive nel mondo (Rim 1984), Medicina e morale (Rim 1989–90, 1996), Asprenas (Napulj 1990), Studia missionalia (Rim 1990), Broteria – cultura e informacão (Lisabon 1992), Ecclesia (Rim 1992), Rassegna di teologia (Napulj 1992), Il Sabato (Rim 1993), Itinerarium (Messina 1993) i Mi – zbor (1993, 1997–98), u zbornicima Objava i teologija (Zagreb 1977), I diritti fondamentali della persona umana e la liberte religiosa (Rim 1985), U službi čovjeka (Split 1987), Homo imago et amicus Dei (Rim 1991), Isusovci u Hrvata (Zagreb 1992), Synthesis theologica (Zagreb 1994), La personalità e la spiritualità di P. Alessio Benigar (Rim 1997), U Križu je spas (Split 1997) i dr., u knjigama Poglavar – lik i uloga (Zagreb 1973), Hrvatske uršulinke (Varaždin 1979), Obitelji, postani ono što jesi (Đakovo 1984), Vaticano II. Bilancio e prospettive, 2 (Assisi 1987), Pred licem smrti (Zagreb 1989), Chiesa sistina 1589–1989, 2 (Rim 1990), Seamos testigos de Cristo que nos ha liberado (Valencia 1992), Catechismo della Chiesa cattolica (Piemme, Casalle Monferrato 1993), Mass Media and the Moral Imagination (Kansas City 1994), Veritatis splendor (Rim 1995), Etika. Priručnik jedne discipline (Zagreb 1996), Evangelium vitae (Madrid 1996, Rim 1997) te leksikonima i enciklopedijama kao Dizionario di teologia fondamentale (Assisi 1990) i Religijsko-pedagoški i katehetski leksikon (Zagreb 1991). Član Teološke komisije pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije (1970–85), Međunarodne teološke komisije (Vatikan 1980–85), Societas ethica (1971–98), teolog pri Apostolskoj penitencijariji (Vatikan 1995–98).