FULLA, Vladimir

traži dalje ...

FULLA, Vladimir, arhitekt (Našice, 14. VII. 1917 — Zagreb, 4. III. 1993). U Zagrebu završio srednju tehničku školu 1936. i studij arhitekture na Tehničkom fakultetu 1943. Radio je u Odjelu za građevinarstvo i urbanizam NO grada Zagreba od 1945. do 1947. kada postaje asistent pri katedri za projektiranje građevina na Tehničkom fakultetu. U okviru planskog rasporeda stručnjaka upućen je 1949. u Srbiju pa u Sarajevo gdje je bio voditelj grupe u Zemaljskom poduzeću za projektiranje. U Zagreb se vraća 1951. i nastavlja raditi kao asistent na Tehničkom (od 1962. Arhitektonskom) fakultetu; 1966. habilitira se temom Problemi seoske i poljoprivredne izgradnje te postaje stalni nastavnik (predavao gospodarsko graditeljstvo i građevnu praksu), a za izvanrednog je profesora izabran 1971. Umirovljen 1982. Projektirao je uglavnom u suradnji, među ostalim školu u Ilidži (1950), peradarski kombinat u Sunji (1953), poštanske zgrade u Belom Manastiru, Pazinu i Umagu (1954), tvornicu za preradbu voća u Petrinji (1954), hotelski kompleks u Orebićima (1970). Radio je adaptacije, dogradnje i rekonstrukcije različitih građevina u Zagrebu (Poljoprivredno-šumarski fakultet, 1949; Kemijski fakultet, 1956; tvornica »Karbon«, 1967–68; Akademija likovnih umjetnosti, 1970–71; Pravni fakultet, 1973; »Geofizika«, 1974; dio bolnice za plućne bolesti na Jordanovcu, 1976–77; Institut za medicinska istraživanja, 1978–80). Vodio gradnje Filozofskog i Elektrotehničkog fakulteta (1958–66) i Doma sportova (1975) u Zagrebu.

LIT.: S. Sekulić-Gvozdanović: Vladimir Fulla, 1917.–1993. Čovjek i prostor, 40(1993) 1/6, str. 29.
 
Darja Tomić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

FULLA, Vladimir. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 9.5.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/fulla-vladimir>.