GABLER, Ambrozije

GABLER, Ambrozije (Gäbler, Gobler; Ambrosius, Ambroz), kroničar (Bistrica, Slovenija, 7. XII. 1709 — ?, 1780). U zagrebačkom sjemeništu sv. Josipa polazio gimnaziju 1722–26. te studij filozofije 1727–29, a u Družbu Isusovu stupio u Beču 1729. Nakon novicijata predavao u gimnazijama u Varaždinu 1732. i 1735. te Požegi 1733–34, 1740. i 1760. U međuvremenu studirao teologiju u Grazu 1736–39. Do ukinuća Družbe 1773. djeluje kao propovjednik, kateheta te dušobrižnik u Varaždinu, Zagrebu, Osijeku (1745–48. i 1757–60), Požegi i Petrovaradinu (1749–52. i 1761–64). Kao pučki misionar djeluje 1744–45. s J. Mulihom, a za službovanja u Osijeku upravljao je i Marijinim svetištem u Aljmašu. Za svoga prvog boravka u Osijeku napisao je kratku povijest svetišta Brevis historia statuae, ac capellae gratiosae B. V. M. Almassiensis i kroniku aljmaškog svetišta Diarium Ecclesiae Almassiensis te najveći dio trećeg dijela rukopisne knjige Catalogus gratiarum et beneficiorum koji sadržava popis čudesnih ozdravljenja po Marijinu zagovoru. Djela su mu ostala u rukopisu i tek ih je kao Građu za povijest Gospina svetišta u Aljmašu djelomično objavio J. Predragović u Vrelima i prinosima za 1936. Nije poznato gdje je djelovao nakon 1773. ni gdje je umro.