GABRIELIS, plemićka obitelj na otoku Korčuli. U dokumentima se spominje od druge pol. XV. st. do potkraj XVII. st. Njezino prezime zabilježeno je u oblicima de Gabrielli, Gabriellis, Delgabrielis. Mletačkoga kneza iz 1465. Dominika Gabrielija neki noviji pisci (V. Ivančević) pogrešno svrstavaju u korčulansku obitelj. Među prvim poznatim članovima bio je Juraj koji je 1483. kupio ljetnikovac u Zavalatici, luci naselja Čare (C. Fisković). Grgur je 1485. bio jedan od izaslanikâ u Mletke, a 1490. kao prokurator franjevačkog samostana na otočiću Badiji kraj Korčule sudjelovao u sklapanju ugovora s Nikolom, Martinom i Ivanom, klesarima koji su radili u samostanu. Kao svjedok navodi se 1491/92, a Rafael 1493/94. Rafaelov sin Marin sporio se 1516. u očevo ime s nekim plemićima, a sudac u sporu bio je Ivan. Marin je 1521. blagajnik korčulanske komune i 1525–32. prokurator korčulanske katedrale sv. Marka; 1525. sudjelovao je u sklapanju ugovora s korčulanskim majstorom Markom Pavlovićem Milićem za dogradnju kapele sv. Roka uz katedralu. Umro je nakon 25. III. 1532. i pokopan u crkvi na Badiji. U spomenutom ugovoru imao je udjela i Jakov, kanonik korčulanskoga Kaptola. U veljači 1558. Rafael je bio izaslanik u Mletke. Dana 10. X. te godine sastavio je Julije oporuku u kojoj spominje svoju palaču na trgu sv. Marka u Korčuli (danas Strossmayerov trg). Tu palaču, u kojoj je o. 1555. djelovala humanistička škola, posjedovao je kasnije Jeronim, sin Franje. On je 1583. izabran za jednog od tri suca Velike kurije. Umro je prije 20. I. 1591. Gabrijel je 1597–1617. biran desetak puta za gaštalda (upravitelja) Bratovštine sv. Roka. Njezin je kapelan 1587–1612. bio Anđeo, prepošt korčulanskoga Kaptola i biskupski vikar (1602), član svećenik Rafael (umro je prije 10. VII. 1614), gaštald 1606/07. i prokurator 1611. Franjo. Nikola, kamerlengo (općinski blagajnik 1591), imao je dva sina, Silvestra i Rafaela, kojemu su sinovi Franjo (umro 1630) i Nikola, koji se spominje do 1666; on je posljednji muški potomak u Korčuli. Njegov suvremenik bio je Gabrijel, iseljenik u Mlecima i o. 1663. član tamošnje Bratovštine sv. Jurja i Tripuna. — Gabrielisi su imali posjed i kuću u Veloj Luci (poslije u posjedu obitelji Giunio). Njihov grb nalazi se na renesansnom pročelju palače na Strossmayerovu trgu i na pločama obiteljske grobnice u crkvi Gospojini (Madoni) u Korčuli te na samostanu sv. Nikole izvan grada.
LIT.: Obitelj. — J. J. Haněl: Statuta et leges civitatis et insulae Curzulae (1214–1558). Zagrabiae 1877, str. VIII, 194, 199, 207, 211, 214, 217, 244, 246–247, 256, 258. — C. Fisković: Korčulanska katedrala. Zagreb 1939, 25, 59, 91–92. — M. Gjivoje: Otok Korčula. Zagreb 1969², 54, 298, 312, 317, 322. — C. Fisković: Urbanističko usavršavanje Korčule Kanavelićeva vremena. Zbornik otoka Korčule, 3(1973) str. 43, 58, 65–66. — I. Matijaca: Povijest bratovštine sv. Roka u Korčuli. Korčula 1975, 42–43, 53, 57, 83–84, 96–97, 128–129, 155, 162, 164, 168–170, 174–176. — V. Ivančević: Prilog poznavanju kamenih grbova u gradu Korčuli. Rad JAZU, 1978, 381, str. 108–109, 113, 120, 122. — A. Fazinić: Korčulanski kameni grbovi. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 31(1982) 1/2, str. 12–13, 15. — J. Belamarić: Franjevačka crkva i samostan na otoku kod Korčule. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1983, 23, str. 152, 185. — C. Fisković: Srebro i zlato Korčulana u 16. i 17. stoljeću. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1988–89, 12/13, str. 198, 201–204. — Marin (XVI. st.). — V. Vuletić Vukasović: Catalogo dei conti, vicarii e rettori che si succedettero nel governo di Curzola (Dalmazia) dall’anno 998–1796. Ragusa 1900, 63. — Jeronim (XVI. st.). — A. Marinović: Korčulanska komuna u Kanavelićevo vrijeme 1637–1719. Zbornik otoka Korčule, 3(1973) str. 102. — C. Fisković: Pokladne svečanosti i kazališne igre XVI stoljeća u Korčuli. Mogućnosti, 22(1975) 5, str. 567. — Gabrijel (Mleci). — L. Čoralić: Korčulani u Mlecima (XV–XVIII st.). Godišnjak grada Korčule, 2(1997) str. 52.
Alena Fazinić (1998)
