GABRIJEL IZ PETROVARADINA

GABRIJEL IZ PETROVARADINA (de Petrivaradino, de Pechwaradino, de Pécsvárad, Hongrois), putopisac (?, druga pol. XV. st. — ?, prva pol. XVI. st.). Stupio u Franjevački red i kao svećenik postao članom Ugarske vikarije, od 1517. Provincije sv. Spasitelja. Sam za sebe kaže da je »natione vngarum« pa su o njemu i kasniji pisci govorili kao o ugarskom franjevcu (Tobler), odnosno nazivali su ga Ugrom – Hongrois (Fulgence Rignon). U pol. 1510-ih djelovao je u Svetoj zemlji i namjeravao – kako sam kaže – »ostati sve vrijeme života svoga u Jeruzalemu, ali nijednom od braće ne dopušta se ostati ondje duže od tri godine«. God. 1517. uputio se preko Cipra u Rim da pohodi papu Leona X. i da se vrati u domovinu. S Cipra je 14. VIII. 1517. pisao Ivanu IV. Bánffyju de Lendwa o ratu između turskog i egipatskog sultana 1516. Za trogodišnjeg boravka u Palestini obišao je G. mnoga mjesta i napisao djelo Compendiosa quedam nec minus lectu iocunda descriptio vrbis Hierusalem, atque diligens omnium locorum terre sancte in hierosolymis adnotatio, per quendam in Christo patrem fratrem Gabrielem natione vngarum divi Francisci ordinis de sancta observantia luculenter, nam ea ipsa loca propriis conspexit oculis, congesta ac breviter per eundem comportata feliciter incipit. Compendium locorum terre Sancte. Budući da je djelo tiskano bez oznaka mjesta i godine izdanja, istraživači su njegovo objavljivanje datirali između 1514. i 1525, a bilo je i pokušaja da se ono pripiše drugim autorima (Noroff). Autor je svaki predmet samostalno obradio na skolastički način u pet točaka.