GALAC, Dragutin, pisac, prevoditelj i javni djelatnik (Martinska Ves, 15. IX. 1819 — Požega, 22. VIII. 1883). U Zagrebu je završio gimnaziju i studij prava (1842). Od 1844. bilježnik je Banskog stola. Odvjetnički ispit polaže 1847. zatim napušta javnu službu i posvećuje se odvjetništvu. Od 1848. narodni je zastupnik kotara Stubica, član deputacije caru u Beč 1848. te bilježnik Zagrebačke županije 1848–51. God. 1851. imenovan je perovođom kod kasacionog suda u Beču, a godinu dana kasnije odlazi u Požegu gdje upravlja državnim odvjetništvom. Od 1855. do 1862. predsjednik je županijskoga Sudbenog stola u Osijeku, a 1862–67. u Požegi. Umirovljen je 1867, ali nastavlja s odvjetničkom praksom. G. je od gimnazijskih dana oduševljen Gajev učenik. Jedan je od plodnijih suradnika Danice ilirske gdje mu je 1841. tiskana prva pjesma Tito Dugović. Piše ljubavnu i domoljubnu liriku, sentencije, satiričke i putopisne priloge, glazbene i kazališne članke te objavljuje u Danici ilirskoj (1841–48), Zori dalmatinskoj (1844), Narodnim novinama (1848, 1850). Pod utjecajem je dubrovačke književnosti, osobito Gundulićeva Osmana te suvremenika S. Vraza. Posvetio se i kazališnoj djelatnosti. Prevodio je s njemačkoga (A. Kotzebue) i francuskoga, izdao je i knjigu dramskih prijevoda Buturica igrokazah ilirskoga kazališta (Zagreb 1842) a kao glumac nastupao u Krapini 1842. Zaslužan je za obnavljanje Narodne čitaonice i knjižnice u Požegi kojoj je na čelu od 1863. do 1867. Kao perovođa županijskog odbora redovito izvješćuje u Novinama hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim o radu sjednica. Izdaje i Dnevnik dalmatinsko-hrvatsko-slavonskog sabora (1847, 1848) te Naputak za državne poklisare. Njegova rukopisna zbirka Slobodne ure uvježbavanja u mom narodnom jeziku (1841) sačuvana je u Muzeju grada Požege.
LIT.: J. Car: Ilirski teatar u Krapini. Danica ilirska, 7(1842) 42, str. 168. — S. Vraz (A): Buturica igrokazah narodnoga kazališta od D. Galca. Kolo, 2(1843) 3, str. 124. — Đ. Galac: D. Galac (1819–1883). Narodne novine, 49(1883) 218, str. 4–5. — M. Šrepel: Sitnice iz ilirskoga doba. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1901, 3, str. 299. — V. Deželić: Pisma pisana Dru Lj. Gaju. Ibid., 1909, 6, str. 60–83. — J. Kempf: D. Galac, »ilirski« pjesnik. Vijenac, 3(1925) V/8–9, str. 186–193. — F. Šišić: Korespondencija Rački–Strossmayer, 2. Zagreb 1929, 275–277. — J. Horvat i J. Ravlić: Pisma Ljudevitu Gaju. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1956, 26, str. 164–176. — K. Nemeth: Nekoliko neobjavljenih pisama iz korespondencije Kulmer–Jelačić (19. III — 5. V. 1849). Arhivski vjesnik, 1(1958) str. 333–365. — J. Ravlić: Iz uredničke ostavštine Ljudevita Gaja. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1974, 31, str. 171–172.
Tamara Špehar (1998)
