GALIĆ, Branka, pjevačica, sopran (Zagreb, 8. II. 1928). Studij pjevanja završila 1952. u Z. Šira pri Državnoj muzičkoj školi u Zagrebu. Debitirala 1953. ulogom Micaele u Bizetovoj Carmen u riječkom Narodnom kazalištu »Ivan Zajc«. God. 1955, nakon audicijskog nastupa u ulozi Mimi (G. Puccini, La Bohème) dobiva angažman u Operi HNK u Osijeku gdje djeluje kao prvakinja do umirovljenja 1981. Glasom široka ujednačena raspona i snažna volumena te smislom za pjevačko-glumački produbljene kreacije ostvarila velik broj zahtjevnih uloga dramskog soprana od grofice Rosine, donne Elvire i donne Anne u Mozartovim operama (Figarov pir, Don Giovanni) do Leonore, Desdemone i Amelije (G. Verdi, Trubadur, Otello, Krabuljni ples) te Santuzze (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Madeleine (U. Giordano, Andrea Chénier), Tatjane i Lize (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin i Pikova dama) i nadasve Tosce (Puccini, Tosca) s kojom se proslavila na gostovanjima u zemlji i u inozemstvu. Tumačila je uspješno likove Eve (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Đule (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Jele (I. Brkanović, Ekvinocij), zatim karakterne likove u operama suvremenih skladatelja poput Majke (L. Dallapiccola, Zatočenik), Lukrecije (O. Respighi, Lukrecija), Žene (F. Poulenc, Ljudski glas) te Penelope (R. Liebermann, Penelopa) i Lady Billows (B. Britten, Albert Herring) za koje je nagrađena na Annalima komorne opere u Osijeku 1972. i 1974. Gostovala je u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Njemačkoj. Dobila Nagradu »Milka Trnina« 1969.
LIT.: Musicus: Još jedna veristička opera u Osječkom Narodnom kazalištu. Glas Slavonije, 17(1959) 12. V, str. 7. — M. Škunca: Zanimljivo i pristupačno. Ibid., 26(1969) 26. IV, str. 7. — I. Slaviček: Osječka publika – privilegirana. Hrvatski tjednik, 1(1971) 28, str. 19. — A. Tomašek: Rezignacija i vedrina. Vjesnik, 32(1971) 13. X, str. 6. — Đ. Šaula: Briljantan početak. Glas Slavonije, 31(1974) 31. V, str. 8. — Isti: »Nevera« nije iznevjerila. Ibid., 35(1978) 9. V, str. 9.
Antun Petrušić (1998)
