GALIC, Ljudevit

GALIC, Ljudevit, glumac, redatelj, kazališni pisac (Orehovica kraj Zaboka, 23. VIII. 1919). Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1930–34, a 1948/49. završio Dramski studio zagrebačkog HNK u klasi T. Strozzija. Glumačku karijeru započeo volontirajući 1934/35. u zagrebačkom HNK. Putujućem Pokrajinskom kazalištu Radivoja Marića pristupa 1936, a 1937–40. član je Putujućeg pozorišta Dušana Životića. Prvi stalni angažman dobiva 1942–44. u banjolučkom Hrvatskom državnom kazalištu (Križić u Freudenreichovim Graničarima; Jerko u Šenoinu Zlatarovu zlatu; Konte Ruđe u Begovićevoj Amerikanskoj jahti u splitskoj luci; Safet i Reško u Muradbegovićevim dramama Na Božjem putu i Rasemin sevdah). Pri kraju II. svjetskog rata postaje članom Centralne kazališne trupe ZAVNOBiH-a, 1945–48. stalno je angažiran u sarajevskom Narodnom pozorištu (Orgon u Molièreovu Tartuffeu; Sreta u Nušićevu Narodnom poslaniku; Župnik u Cankarovu Kralju Betajnove; Smrdić u Rodoljupcima Sterije Popovića), a od 1948. do umirovljenja 1977. u zagrebačkom HNK. Tu je odigrao velik broj karakternih uloga klasičnog i suvremenog repertoara: Bokčilo (M. Držić, Dundo Maroje); Satir Divjak (I. Gundulić, Dubravka); Polonije, Petar Tunja, Lancilotto Gobbo (W. Shakespeare, Hamlet, San ivanjske noći, Mletački trgovac), Lucas, Dr. Diafoirus ml. (Molière, Liječnik protiv volje, Umišljeni bolesnik); Kočkarjov, Zemljanika (N. V. Gogolj, Ženidba, Revizor); Titus Andronicus Fabriczy, Cicerone (M. Krleža, Gospoda Glembajevi, Aretej); Toma (R. Marinković, Glorija); Percy (J. Osborne i A. Creighton, Epitaf za Georgea Dillona). Gostovao u svim zagrebačkim kazalištima, varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec« te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Povremeno se bavio režijom: 1956. za dvomjesečna angažmana u Zagrebačkom dramskom kazalištu surežirao je s B. Gavellom Kolarovu dramu Svoga tela gospodar; u matičnoj kući režirao je Fonvizinova Nedoraslog, Machiavellijevu Mandragolu, Budakovu Mećavu, Gervaisovu Karolinu Riječku, Begovićevu dramu Bez trećega, Feldmanove drame U pozadini i Profesor Žič, Ogrizovićevu Hasanaginicu, Omerbegovićeve Magle; gostovao je i u zagrebačkom Komornom teatru klasike (Lj. Galic, Umovanje, đavolije, marifetluci) te Gradskom kazalištu »Joza Ivakić« u Vinkovcima (P. Budak, Na trnu i kamenu). Odigrao je više manjih filmskih, TV i radijskih uloga. Pisao je za potrebe kazališnog amaterizma, objavio opsežan memoarski tekst Kronika putujućeg glumca (Rad JAZU 1981, 389), knjigu ratnih memoara Glumčeva ratna zapamćenja te dio knjige u rukopisu Glumčeva poratna zapamćenja (Gordogan 1993, 37/38). Surađivao u enciklopediji Hrvatsko narodno kazalište 1894–1969 (Zagreb 1969), u Pozorištu, Prologu i dr. Predavao glumu na današnjoj Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i održavao tečajeve za voditelje amaterskih kazališnih družina Hrvatske. Nagradu UDUH-a za životno djelo dobio je 1990.