GALINEC, Franjo, književni povjesničar (Vran ojelje kraj Bednje, 23. VII. 1887 — Varaždin, 8. V. 1945). Gimnaziju završio u Varaždinu 1908, slavistiku i klasične jezike studirao u Pragu, Beču te Zagrebu, gdje je diplomirao 1913. U svibnju 1914. postao je nastavnikom u Velikoj gimnaziji u Varaždinu, ali je već ujesen mobiliziran. Po završetku rata vraća se u varaždinsku gimnaziju, gdje ostaje do kraja života (1940–41. ravnatelj) s prekidom 1930–33. kada je profesor u Učiteljskoj školi u Čakovcu. Ubijen pri partizanskom zauzimanju grada. — Kao proučavatelj starije hrvatske, pretežito kajkavske i bosanskofranjevačke, književnosti G. se služio komparativnom metodom najviše istražujući »loci communes«, tematske, motivske i tekstualne sličnosti, potom izvore i varijantne oblike kao i dodire s antičkim piscima. Pisao je o Edipovu motivu kao vjerskoj pouci o grijehu i praštanju u kajkavskih pisaca (Nastavni vjesnik, 1933/34; Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1939), o motivu rajske ptice u djelima J. Muliha i H. Gašparotija (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1934), otkrivao tragove Ezopove basne u Habdelićevim, Gašparotijevim i Zagrepčevim nabožnim djelima (Prilozi, 1935; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1935), proučavao legendu o Barlaamu i Jozafatu u hrvatskoj književnoj tradiciji (Nastavni vjesnik, 1935/36). Nekoliko studija posvetio je M. Maruliću te ih objelodanio u Vrelima i prinosima (1935), Nastavnom vjesniku (1936/37), u Croatia sacra (1937), Slavia (Prag 1940). O Habdeliću te Mulihu i A. Kačiću Miošiću pisao također u Nastavnom vjesniku (1933/34), Narodnoj starini (1934), Hrvatskoj reviji (1937). Također je proučavao Habdelićev utjecaj u Gašparotijevoj legendi Cvet sveteh (Vrela i prinosi, 1936) i književno podrijetlo nekih hrvatskih narodnih pripovijedaka (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1940). Posebno ga je zanimao Karadžićev odnos prema hrvatskom jeziku i književnosti te njegovo preuzimanje hrvatskoga pučkog blaga u Srpskom rječniku, što je obradio u studiji o isusovcu A. Della Belli i Karadžiću. Objelodanio je također više sitnih priloga i prigodnih crtica iz starijih razdoblja hrvatske književnosti (Prilozi, 1935, 1936).
DJELA: Isusovac Ardelio Della Bella i Vuk Stef. Karadžić. Zagreb 1944 (Pos. izd. Vrela i prinosi, br. 3).
LIT.: P. Popović (P. P.): Franjo Galinec, Marko Marulić kao teološki uzor i književni izvor u nauci isusovaca XVI i XVII stoljeća. Sarajevo 1935. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1936, XVI/1, str. 152. — P. Stevanović: Franjo Galinec, Prilozi za motiv »nesretna i gonjena djevojka« u hrvatskoj književnosti XVIII stoljeća. Ibid., str. 151. — P. Žuljević: Književno veče grupe hrvatskih književnika Hrv. Zagorja, Podravine i Međimurja. Varaždinske novosti, 10(1938–39) 477, str. 1–4. — Isti: II. književno veče domaćih autora. Ibid., 499, str. 3–4. — D. Bišćan: Prof. Franjo Galinec (1887–1945). Hrvatski kajkavski kolendar, 1992, str. 110–113. — Isti: Prinos Franje Galinca proučavanju kajkavske književnosti XVII. i XVIII. stoljeća. Kaj, 29(1996) 3, str. 17–30.
Josip Bratulić i Redakcija (1998)
