GALOGAŽA, Stevan, pisac (Ponikve kraj Topuskog, 20. II. 1893 — Jasenovac, 1. X. 1944). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, Karlovcu, Petrinji, Osijeku i Beogradu. Zbog sumnje da je sudjelovao u atentatu na bana Cuvaja 1912. izveden je pred sud te isključen iz škole. Kao pripadnik srpske vojske, kojoj se 1914. priključio, nakon povlačenja preko Albanije dolazi u Francusku, gdje nastavlja školovanje, 1916. maturira u Grenobleu, a zatim 1916–19. studira pravo u Parizu. Vrativši se u Zagreb, radi kao novinar (Pokret, Novosti) i započinje književnu karijeru. God. 1920. pokrenuo je i uredio tri broja modernističkog časopisa Kritika, 1923. također modernističku Vedrinu. Poslije u njega preteže ljevičarska orijentacija, pa 1928. u socijalističkom i revolucionarnom duhu pokreće novu Kritiku a 1931. Literaturu, te uređuje Književni savremenik (1936) i Kulturu (1937–38). Napose se istaknuo brošurom Protest i apel koju je 1932. s potpisima mnogih hrvatskih intelektualaca uputio H. Barbusseu i R. Rollandu u vrijeme održavanja kongresa protiv rata i imperijalizma u Amsterdamu. Kao komunist, član Inicijativnog odbora Jedinstvene radničke stranke i rukovoditelj Crvene pomoći, često je zatvaran (1929, 1930, 1934). God. 1941. sklonio se u duševnu bolnicu Vrapče, ali je 1943. odveden kao talac u logor te strijeljan. Javio se 1912. pjesmom u Zori te prozom u Preporodu. Potom surađuje novelama i člancima u Narodnom jedinstvu, Savremeniku, Književnim novostima, Jugoslavenskoj njivi te listovima i časopisima koje je uređivao. Pseudonim mu je bio Homo Hominis. Galogažina politička djelatnost obilježila je i njegovu poetiku. Dok su u prvoj zbirci novela skromna opsega i nejaka izraza, Čudne siluete, još vidljivi tragovi ekspresionističkih vizija, u Novelama zagovara društveno angažiranu ljevičarsku koncepciju književnosti. Protiveći se građanskom artizmu, G. je književni izraz suzio na populističke parole jakih ideoloških naglasaka. U tzv. sukobu na književnoj ljevici G. se odlučio za ideje R. Zogovića i M. Đilasa, zauzimao se za »likvidaciju nadrealizma« (Š. Vučetić), a u polemičkim člancima tražio je da djelo bude prožeto »proleterskim a ne dekorativnim humanizmom«.
DJELA: Čudne siluete. Zagreb 1927, 1928, Beograd 1954. — Novele. Zagreb, 1931. — Za amnestiju. Zagreb 1935. — Sabrani spisi, 1–2 (Pisci i stvarnost, Put na glavnu cestu). Zagreb 1939. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 115. Zagreb 1985.
LIT.: Krilati puževi. Zora-Luč, 23(1920–21) 7, str. 200–201. — K. Georgijević: Čudne siluete. Venac (Beograd), 13(1927–28) 8, str. 634. — H. Humo: Čudne siluete. Gajret, 11(1927) 22, str. 348–349. — M. Marjanović: Rat i literatura. Novosti, 21(1927) 311, str. 6. — B. Miljković: Čudne siluete. Srpski književni glasnik (Beograd), 1927, XXII/7, str. 557. — Lj. Maraković: Čudne siluete. Hrvatska prosvjeta, 15(1928) 3, str. 69. — I. Nevistić: Čudne siluete. Vijenac, 6(1928) 1, str. 33–34. — F. Alfirević: Odabrane novele Stevana Galogaže. Mlada Bosna, 4(1931) 1, str. 19–25. — A. Bonifačić: Knjiga savremene proze. Odabrane novele savremene hrvatske proze. Savremenik, 24(1931) 3, str. 2. — I. Frol: Savremena hrvatska proza. Zapisi, 5(1931) 3, str. 186–187. — M. Iveković: Savremena hrvatska proza. Književnik, 4(1931) 1, str. 37–38. — G. Krklec: Stevan Galogaža, Novele. Stožer (Beograd), 2(1931) 6, str. 183–185. — M. Ujević: Odabrane novele savremene hrvatske proze. Hrvatska straža, 3(1931) 52, str. 4. — M. Dedinac: Nerazumevanje dijalektike (odgovor na kritiku S. Galogaže). Nadrealizam danas i ovde (Beograd), 2(1932) 3, str. 1–14. — S. Marković Štedimlija: Simulanti u socijalnoj literaturi. Socijalna misao, 5(1932) 1/2, str. 10–13. — Š. Vučetić: Stranica o Stevanu Galogaži. Republika, 10(1954) 5, 422–424. — V. Mađarević: Borbena i tragična silueta Steve Galogaže. Ibid., 36(1980) 7/8, str. 693–702. — Š. Vučetić: Stevan Galogaža, Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 115. Zagreb 1985, 137–147.
Redakcija (1998)
