GALOVIĆ, Ivan Albert

traži dalje ...

GALOVIĆ, Ivan Albert, skladatelj (Lövő, 17. I. 1888 — Sombor, 6. IV. 1935). Gimnaziju polazio u Šopronu i Đuru (Győr). Od 1903. redovnik karmelićanin, u Đuru završio novicijat, položio redovničke zavjete te pošao na studij bogoslovije u Budimpeštu, gdje je studirao i glazbu. Za svećenika zaređen 1910. u Ostrogonu i potom djelovao u Đuru i Budimpešti. God. 1913. imenovan profesorom redovničkog učilišta u Somboru, a kako je znao latinski, španjolski i hebrejski predavao je Sv. Pismo. Od 1917. prior je u Đuru, gdje započinje skladateljsku djelatnost. God. 1924. vraća se u Sombor, djeluje kao hrvatski i mađarski propovjednik te od 1925. kao prefekt dječačkog zavoda, orguljaš i zborovođa. Uz orgulje, svirao je glasovir i violončelo. God. 1927. uređivao je katoličko glasilo Szent Terészke rozsakertje (Ružičnjak sv. Male Terezije), koje je izlazilo u Budimpešti, 1933. postao učiteljem novaka u Somboru, ali je počeo pobolijevati i uskoro umro. Njegova ostavština još nije popisana ni istražena. Od manjih skladba poznate su crkvene popijevke Vrhu Gore Karmela, K Mariji mi miloj majci djevi i popijevka u čast Terezije Avilske Rajska se vrata otvaraju sada, koje se i danas pjevaju.

LIT.: Spomenica – ljetopis karmelićanskoga samostana u Somboru 1903.–1935. (S. l., s. a.). — A. Sekulić (J. Šimunov): U karmelskom ozračju. Zagreb 1977, 29, 60. — M. Miloš: Sjećanje na o. Aleksu Galovića. Subotička Danica (kalendar), 1985, str. 247–249. — A. Sekulić: Bački Hrvati. Zagreb 1991, 467, 468.
 
Ante Sekulić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GALOVIĆ, Ivan Albert. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.12.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/galovic-ivan-albert>.