GALOVIĆ, Marijan, pisac (Županja, 1. II. 1872 — Bošnjaci, 4. VIII. 1950). Gimnaziju završio u Vinkovcima, a bogoslovne nauke u Đakovu, gdje ga biskup J. J. Strossmayer zaredio 1895. Kao kapelan službovao u Račinovcima i Ivankovu, a od 1900. u Mitrovici, i uz to bio vjeroučitelj nižih škola. God. 1905. imenovan je duhovnikom bogoslovne mladeži na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, 1911. župnikom u Bošnjacima, a 1912. i dekanom županjskog dekanata. Od 1925. začasni je papinski komornik. Bavio se i književnošću; bio član Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima. Prozu je objavljivao pod pseudonimom M. Lovrin i Marin Ivić, a članke o crkvenoj povijesti i pravu te teološko-vjerske priloge pod pseudonimom Seoski župnik i Sacerdos adorator u periodicima Prosvjeta (1896, 1907–09), Pučki list (1897), Hrvatski narod (1898), Glasnik Biskupije bosanske i sriemske (1906, 1909, 1911, 1914, 1916, 1918, 1920–21, 1924–25, 1929–31, 1939–40), Nedjelja (1924), Hrvatska straža (1936) i Katolički list (1944).
DJELA: Sveta obitelj. Uzor kršćanskim obiteljima. Molitvenik i rukovodnik članovom Družtva sv. Obitelji. Zagreb 1896.
LIT.: Galerija naših povjerenika. Marijan Galović. Vjesnik književnoga društva sv. Jeronima, 3(1916) 1, str. 15–16. — Msgr Marijan Galović. Vjesnik biskupije đakovačke, 3(1950) 9, str. 87. — Profesorski kolegij VBŠ-e kroz posljednih 50 god. Ibid., 9(1956) 10/11, str. 175.
Vera Humski (1998)
