GANGL, Alojzij, kipar (Metlika, 8. VI. 1859 — Prag, 2. X. 1935). Rezbarstvo učio u Metliki i Šentrupertu kraj Trebnja, radio 1884. u radionici J. Gschiela u Grazu. U Beču studira od 1885. do 1887. na Akademiji likovnih umjetnosti, potom godinu dana specijalizira kiparstvo u K. Zumbuscha. Od 1894. do 1905 (s prekidima) nastavnik je u školi umjetničkog obrta u Ljubljani, a 1910–11. u obrtnoj školi u Splitu, gdje se i oženio. Od 1914. živio u Beču, od 1917. stalno u Pragu. Radio je javne spomenike (V. Vodnik, 1889. i J. W. Valvasor, 1903. u Ljubljani), žanr-figure, nadgrobnu i sakralnu plastiku te napose kvalitetne portrete. Po narudžbi J. J. Strossmayera izradio je 1889. reljef Uskrsnuće Kristovo u luneti glavnog portala katedrale u Đakovu. Ta kompozicija pokazuje realistički pristup u obradbi motiva. G. je sudjelovao na I. dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u Splitu 1908. U okviru akademskoga realizma priklanja se neobaroknom slogu historicističkog programa druge pol. XIX. st. Jedan je od začetnika slovenske kiparske moderne.
LIT.: I. dalmatinska umjetnička izložba (katalog). Split 1908. — G. Krklec (G. Kr.): Sedamdesetogodišnjica vajara Alojzija Gangla. Život i rad (Beograd), 2(1929) IV/19, str. 555–556. — Kipar Alojzij Gangl umrl. Slovenski narod (Maribor—Ljubljana), 68(1935) 8. X, str. 4. — S. Žitko: Prispevek k problematiki slovenskega kiparstva ob prelomu stoletja. Zbornik za umetnostno zgodovino (Ljubljana), NV 21(1985) str. 155–161. — Potpuniju lit. do 1941. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ-a, 12. Zagreb 1977.
Nela Tarbuk (1998)
