GAVELLA, Gjuro, trgovac i posjednik (Srijemska Mitrovica, 1812 — Zagreb, 14. V. 1880). Trgovačku je struku izučio u Pančevu. Već kao poslovan čovjek dolazi u Zagreb te je ponajprije posredovao u transakcijama žitom. God. 1840. otvorio je na Harmici, u kući tadašnjeg vlasnika, trgovca Stjepana Krestića trgovinu pokrivača i užeta, a potom željezne robe i alata. Prema podacima obrtne oblasti iz 1867. trgovao je turskom, tzv. erdeljskom robom iz Rumunjske, do 1856. turske pokrajine. Kao trgovac bio je poznat među seljaštvom koje je i bilo glavnim kupcem njegovih proizvoda. Uzdignuvši svoju tvrtku do zavidne razine poslovnosti i likvidnosti i obogativši se trgovinom, kupio je 1875. kuću na Jelačićevu trgu, kbr. 6. Živeći u doba hrvatskoga narodnog preporoda, prihvaćao je ilirsku ideju, a njegova trgovina bila je stjecištem narodnih prvaka D. Demetra, F. Kurelca, V. Babukića, B. Šuleka, A. O. Štrige, E. Vrbančića, N. Krestića, F. Račkog i njegovih suvremenika te trgovaca M. Krešića i A. Jakića. Nakon sloma Bachova apsolutizma i provedenih gradskih izbora 1861. G. je izabran u prvo ustavno gradsko zastupstvo u II. izborništvu 1. izbornoga kotara te je dužnost gradskog zastupnika obnašao do 1867. Zbog političkih prilika za banovanja L. Raucha, a ne želeći doći u sukob s vlastodršcima, G. nije nakon gradskih izbora 1868. sudjelovao u radu gradskog zastupstva otklonivši i kandidaturu za to tijelo. Za bosanskog ustanka prikupljao je 1876–78. prinose za bosanske izbjeglice. Niz godina bio je zaštitnikom Pravoslavne crkvene općine, a pri gradnji pravoslavne crkve u Zagrebu 1865–66. pomagao je dobrovoljnim prilozima skupljenim od pučanstva Hrvatske, Slavonije, Bačke i Banata. Bio je dioničar Prve hrvatske štedionice i njezin djelatni član (1860–70) te utemeljitelj krajiškoga konzorcija pri Štedionici u Sisku (1869). Pripadajući krugu zagrebačkih Grka (s obiteljima Demeter i Mallin), kao uspješan trgovac i poslovan čovjek podupirao je hrvatska kulturna i humanitarna društva kojima je bio aktivan član. Bio je i stipenditor brojnih hrvatskih i bugarskih studenata u Zagrebu i donator stalne novčane pripomoći za školovanje V. Lisinskog u Pragu (1847). God. 1851. spominje se kao potpisnik većeg broja dionica za otkup Stankovićeva kazališta putem raspisanog zajma. Pred kraj života kupio je velik posjed na Svetom Duhu, tadašnjem prigradskom naselju u blizini Zagreba, gdje je vodio uzorno gospodarstvo, posebice se baveći uzgojem plemenitih vrsta vinove loze, a poučavao je i tamošnje seljake u vinogradarskoj struci. Nakon njegove smrti polovicu toga gospodarstva kupio je od Gavellina sina Nikole (1856–1925) gradski magistrat na kojem se zemljištu planirala gradnja Gradskog ubožnog doma i Doma za zapuštenu djecu. Preostalu polovicu posjeda kupio je 1914. grad od drugog sina Gjure ml. (1858–1937) te je na cjelokupnom zemljištu sagrađena bolnica »Sv. Duh«. God. 1888. srušili su Gjurini sinovi Nikola i Gjuro ml. staru kuću na Jelačićevu trgu i na istome mjestu 1889. podignuli još i danas postojeću palaču-dvokatnicu u stilu kasnog historicizma (nacrti K. Waidman; izvedba J. Jambrišak). Braća G. predlagala su da se kroz kuću izvede prolaz kojim bi se Jelačićev trg povezao s Ul. pod Zidom i Dolcem koja je zamisao ostvarena tek 1931. Sinovi su vodili poslovanje očeve trgovine kao tvrtku »G. Gavella« do 1891. kada je trgovačka kuća izgubivši na poslovnosti i solidnosti došla pod stečaj i bila likvidirana.
LIT.: I. Ulčnik: Naši stari zagrebački privrednici. Zagreb, 3(1935) 6, str. 177–184. — L. Županović: Vatroslav Lisinski (1819–1854). Zagreb 1969, 55. — S. Batušić: Gavellina mladost i studije (u: Branko Gavella – život i djelo. Zagreb 1971, 6–7). — N. Batušić: Gavella – književnost i kazalište. Zagreb 1983, 39–41. — O. Maruševski: Od Manduševca do Trga Republike. Zagreb 1987, 50–52. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 1. Zagreb 1987, 217, 226–227.
Tatjana Delibašić (1998)
