GEIGER-EICHHORN, Antonija

GEIGER-EICHHORN, Antonija, pijanistica i glasovirska pedagoginja (Rzeszów, 4. I. 1893 — Zagreb, 1. VII. 1971). Kći Hinka Geigera, violončelista. Od pete godine učila glasovir u Anke Barbot-Krežma u školi HGZ i ubrzo počela pratiti oca na koncertima. S jedanaest godina sudjeluje na velikom koncertu u Budimpešti i dobiva laskave kritike. Od 1905. studira na Konzervatoriju u Pragu u A. Mikeša i već 1906. uz Prašku filharmoniju izvodi Beethovenov Glasovirski koncert u c-molu. God. 1907. nastavlja studij u H. Reinholda na bečkoj Akademiji za glazbenu i scensku umjetnost, gdje je diplomirala 1909. i kao najmlađa apsolventica bila nagrađena glasovirom tvrtke Bösendorfer. Usavršavala se u Majstorskoj školi bečke Akademije u F. Busonija i L. Godowskog, koju je završila 1911. i tom prilikom dobila Austrijsku državnu nagradu. Nastupala na koncertima u Beču, Berlinu i Londonu, a 1913. održala u Beču svoj prvi samostalni solistički koncert polučivši golem uspjeh. Po svršetku I. svjetskog rata vraća se u Zagreb i 1920–40. predaje glasovir na Muzičkoj akademiji. Istodobno je koncertirala solistički, uz orkestar i kao članica komornih sastava, te često nastupala u emisijama Radio-Zagreba od početka emitiranja 1926. Za II. svjetskog rata internirana u Italiji, 1943–45. u ilegali u zoni talijanskih partizana. U Zagreb se vratila u rujnu 1945. i od tada je do umirovljenja 1961. docent pa profesor glasovira na Muzičkoj akademiji. Usporedo je koncertirala, nastupala na radiju i za film snimala glasovirske skladbe. — Započevši pijanističku karijeru u dječjoj dobi, s pravom je nazivana »čudom od djeteta«. Neobična darovitost i vrhunsko školovanje osigurali su joj mjesto među najperspektivnijim tadašnjim europskim pijanistima, ali međunarodnu karijeru samo je djelomice ostvarila, uglavnom u ranoj mladosti i u međuratnom razdoblju. Kao izravni nastavljač pijanističkog naslijeđa bečke škole njegovala je stil virtuoza XIX. st. s težištem na tehničkoj bravuroznosti. Ostvarila je golem repertoar pretežito pijanističke glazbe XIX. i XX. st., posebice sve Beethovenove glasovirske sonate (osim opusa 106), gotovo sveukupni Chopinov opus, mnoge skladbe F. Liszta, F. Schuberta, R. Schumanna, J. Brahmsa, S. Rahmanjinova, M. Ravela, J. Suka, A. Skrjabina, A. Glazunova. Izvodila je skladbe hrvatskih autora, Dore Pejačević, V. Rosenberga Ružića, B. Kunca, B. Papandopula, Ž. Hirschlera, M. Cipre, M. Majera i B. Bjelinskog. Pojedine snimke njezinih interpretacija sačuvane su u fonoteci Hrvatskog radija. Kao pedagog odgojila je mnoge pijaniste i pedagoge kao Danicu Ogrizović, Ivanu Lang, Zdenku Novak, N. Devčića, Vilmu Krajner, Pirošku Preger i Z. Dušaka. Dobila je 1966. Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Ostavila je u rukopisu na njemačkom jeziku Sjećanja na godine provedene u internaciji u Italiji 1941–1945. u 4 sveska (u arhivu HGZ).