GERVAIS, Drago (Dragutin), pjesnik, prozaik i komediograf (Opatija, 18. IV. 1904 — Opatija, 1. VII. 1957). Sin Artura, skladatelja i dirigenta. Nižu gimnaziju završio u Opatiji, gdje mu je nastavnikom bio V. Car Emin, a višu u Sušaku. Ispit zrelosti položio 1922. u Bakru, kamo mu se otac preselio 1918. nakon talijanske okupacije. Pravo studirao u Zagrebu 1926–27. i Ljubljani, završio 1928. u Zagrebu. Pravničku službu otpočeo u Crikvenici 1928–29, nastavio u Bakru 1929–31. i Bjelovaru 1931–40; u Beogradu radi u Uredu za kontrolu cena, kojemu je voditelj M. Mirković (M. Balota). Nakon kratkog boravka u Zagrebu 1941, vraća se u Beograd i do 1944. radi u istom uredu. Od 1945. zaposlen u TANJUGU te u Institutu za proučavanje međunarodnih pitanja i Ministarstvu pomorstva, a 1947. premješten je u Generalnu direkciju trgovačke mornarice u Rijeci. God. 1949. postaje direktorom Drame Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, a 1954. njegovim intendantom. — U književnosti se javio 1925. pjesničkim sastavkom Iz improvizacija. Mi u tršćanskom časopisu Naš glas, u kojemu objavljuje i niz članaka do 1928. Prvu čakavsku pjesmu objavio je 1927. u tršćanskoj Istarskoj riječi, a pozornost kritike skrenuo je 1929. pjesničkom zbirkom Čakavski stihovi, koju je objavio na nagovor V. Nazora. Poslije dopunjavana i više puta tiskana, ta je zbirka, uz Ujevićeve, Nazorove i Ljubićeve čakavske stihove, označila povratak čakavštine u hrvatsku književnost. U oblikovanju lirskih minijatura osebujne ritmičke strukture poslužio se scenskim postupkom: pred očima sjetno-podsmješljiva promatrača izmjenjuju se prizori svagdašnjega domaćeg života. Zvonkost i melodioznost stiha temelji se na čakavskoj amfibraškoj osnovici, koja šaljivo-tragičnim scenama i likovima utiskuje uvjerljivost i toplinu podneblja. U rodoljubnoj poemi Istarski kanat (1951) sintetizira istarske nacionalne i socijalne probleme u povijesnom presjeku ne dosegnuvši u izričaju snagu neposrednosti prve čakavske zbirke. Pisao komedije, novele, feljtone, humoreske i kozerije. U dramskim tekstovima razvio je istančan osjećaj za govornu frazu, a ispod štokavskih rečenica probija čakavska melodika. Burleskna komedija s tragičnom notom Karolina Riječka (praizvedba 1952. u Rijeci),lirska igra Duhi (praizvedba Zagreb 1953) i politička groteska Palmin list (neizvedena) zaokruženi su i dotjerani scenski tekstovi. Izvedene su mu komedije Reakcionari (Rijeka 1949), Brod je otplovio (Rijeka 1950), Radi se o stanu (Zagreb 1951). Nisu izvedene satira Čudo djevice Ivane (Riječka revija, 1954), Pašta i fažol (Dometi, 1968), te Ujak iz Amerike (Moja zemlja, 1979) a izgubljen je rukopis komedije Lažni ili pravi načelnik (Revizor) i komada Tri slike iz Istre. Njegov humoristični talenat zrcali se i u knjizi Kozerije i humoreske (1957). Pripovijetke je objavljivao u međuratnome razdoblju, a zbirka Bez domovine objavljena je posmrtno. Književne radove tiskao je u periodicima Vez (1925–27), Naša sloga (1929–30), Istra (1931–38), Hrvatska revija (1932), Književni horizonti (1934–35), Jadranski kalendar (1935–36), Primorske novine (1935, 1938), Bjelovarski tjednik (1940), Jadranska straža (1940, 1941), Novosti (1940), Republika (1948), Istarski zbornik (1949), Hrvatsko kolo (1950, 1952–53, 1955), Gledališki list Mestnega gledališča v Ljubljani (1951–54), Glas Istre (1952–54), Jugoslavenski mornar (1952, 1955), Kerempuh (1952, 1955, 1957), Naprijed (1952, 1953), Riječka revija (1952, 1954, 1957), Jurina i Franina (kalendar, 1953, 1957), Pomorstvo (1953, 1954) i dr. Objavio je više stručnih povijesnih rasprava i članaka: Borba i oslobođenje Istre i Slovenska Koruška (Istarski zbornik, 1949), Narodna čitaonica u Rijeci i Narodno kazalište »Ivan Zajc« (Rijeka. Zbornik. Zagreb 1953), Istarski sabor (od 1909–1914 godine) i Oko Trsta (Riječka revija, 1952, 1953). Surađivao je prilozima u knjigama/zbornicima Oko Trsta (Beograd 1945), Données statistiques sur la structure ethnique de la Marche Julienne i Documents sur la dénationalisation des Yougoslaves de la Marche Julienne (Beograd 1946). S V. Antićem pokrenuo 1952. časopis Riječku reviju, kojoj je urednikom do kraja života, a 1954. s Lj. Brgićem, V. Tomićem i M. Bakarčićem uredio je Antologiju istarskih i primorskih narodnih pjesama. S Mirom Gervais preveo je s talijanskoga roman Sinuhe Egipćanin M. J. Waltarija (Rijeka 1956). Prema njegovoj noveli Volovi dolaze snimljen je film Barba Žvane (1949) i film prema komediji Karolina Riječka (1961); tekstovi su mu i u podlozi dokumentarističke impresije Jedan dan u Rijeci A. Babaje (1955). Uglazbljeno mu je više pjesama, npr. Kmet se je stal (I. Lhotka Kalinski, 1948), Tri brati (P. Dumičić, 1951), Moja zemja (I. Matetić Ronjgov, 1953), a njegovim su se stihovima poslužili T. Vidošić u libretu komične opere Stari mladić (1953) i više autora zabavne glazbe. U rukopisu su ostali libreto opere Kastavski kapitan, scenarij za dokumentarni film Tovar, nekoliko pripovijedaka, romani Mila pokojnica i Mladić te zapisi Intendantski dnevnik. Pjesme su mu uvrštene u antologije Hrvatska moderna lirika (D. Tadijanović i O. Delorko, Zagreb 1933), Antologija nove čakavske lirike (I. Jelenović i H. Petris, Zagreb 1934), Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva (V. Pavletić, Zagreb 1970), Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (M. Stojević, Rijeka 1987), Istarska pjesmarica (M. Strčić, Pula 1989), Kip domovine (B. Petrač, Zagreb 1996) i dr. Prevedene su na esperanto, mađarski, njemački, slovenski, talijanski jezik. — Gervaisova dijalektalna lirika ubraja se među znatnije dosege hrvatskoga pjesništva, a pjesme Moja zemja, Tri nonice, Stari mladić, Tri kraji antologijske su vrijednosti.
DJELA: Čakavski stihovi. Crikvenica 1929, Zagreb 1935² (još 3 izd. do 1955), Rijeka 19646. — Reakcionari. Zagreb 1950. — Istarski kanat. Zagreb 1951. — Kozerije i humoreske. Rijeka 1957. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 105, Zagreb 1973. — Moja zemlja (izbor iz djela). Pula—Rijeka 1979. — Jedna sanja bela. Opatija 1987. — Pod Učkun. Rijeka 1991, 1993². — Bez domovine. Rijeka 1996. — Pismo prijatelju. Rijeka 1996.
LIT.: Ć. Čičin-Šain (ć. Č.): Lirika Liburnije. Drago Gervais, Čakavski stihovi. Novo doba, 12(1929) 157, str. 2–3. — A. Kovač: Liričar Drago Gervais. Riječ, 25(1929) 14, str. 13. — N. Polić: Kozerije o sopelama. Naša sloga, 2(1929) 431, str. 26–27. — E. Radetić (E. R.): Drago Gervais, Čakavski stihovi. Istra, 1(1929) 1, str. 7. — A. Rojnić (A. R.): Uz Gervaisovu knjižicu Čakavski stihovi. Obzor, 70(1929) 173, str. 2. — I. Frol: Čakavski stihovi. Hrvatska revija, 5(1932) 1, str. 71–74; 3, str. 202–205. — A. Barac i Lj. Maraković: Afirmacija čakavske lirike. Istra, 6(1934) 49/51, str. 15. — T. Prpić: Gervaisovi Čakavski stihovi. Hrvatska revija, 8(1935) 6, str. 327–329. — V. Nazor: »Leut« i »armunika« (u: D. Gervais, Čakavski stihovi. Zagreb 1939, 3–11). — I. G. Kovačić: Čakavski orkestrioni Drage Gervaisa (u: Eseji i ocjene. Zagreb 1946, 139–144). — A. Stipčević: Komedija Reakcionari Drage Gervaisa. Republika, 6(1950) 2/3, str. 147–148. — M. Šicel: Komedija »Reakcionari« Drage Gervaisa. Izvor, 3(1950) 1, str. 75–77. — M. Franičević: »Istarski kanat« Drage Gervaisa. Republika, 7(1951) 11/12, str. 901–904. — A. Rojnić: Pjesnik Istre – Drago Gervais (u: D. Gervais, Istarski kanat. Zagreb 1951, 53–62). — D. Brozović: Regionalno i dijalektalno u novijoj hrvatskoj lirici. Hrvatsko kolo, 5(1952) 4, str. 203–207. — V. Cihlar: Kazališna Karolina. Riječki list, 6(1952) 241, str. 3; 242, str. 3. — I. Krolo: Prva premijera Riječke drame. »Karolina Riječka«. Vjesnik, 12(1952) 2332, str. 4. — I. Esih: 50-godišnjak Drago Gervais. Slobodna Dalmacija, 12(1954) 2863, str. 4. — D. Brozović: Drago Gervais, Čakavski stihovi. Vjesnik, 16(1955) 27. III, str. 6. — N. Milićević: Čakavski stihovi Drage Gervaisa. Vjesnik u srijedu, 4(1955) 20. IV, str. 7. — V. Antić: Drago Gervais kao humorist (u: D. Gervais, Kozerije i humoreske. Rijeka 1957, 161–164). — V. Jurković: Smijeh i suza crvene zemlje istarske. Novim putevima, 2(1957) 5, str. 9–11. — M. Matković: I opet je zamro tek rođeni smijeh. Riječka revija, 6(1957) 4, str. 114–115. — I. Mihovilović: Motiv Gervaisove i naše melankolije. Ibid., str. 116–117. — V. Car Emin: Neka moja sjećanja na Dragu Gervaisa. Ibid., str. 118–121. — N. Polić: In memoriam Dragi Gervaisu. Ibid., str. 122. — V. Antić: Drago Gervais. Ibid., str. 124–132. — Isti: Drago Gervais. Ibid., 7(1958) 1, str. 129–135. — D. Moravec: Pomenki o sodobnih dramah. Ljubljana 1958, 27–29. — R. Vidović: Pola stoljeća novočakavske poezije. Slobodna Dalmacija, 16(1958) 4023, str. 3. — M. Franičević: Istarski »Kanti« Drage Gervaisa. Književnik, 1(1959) 2, str. 106–120. — A. Rojnić: Mladi Gervais. Tragom manje poznatih radova budućeg pjesnika i komediografa. Riječka revija, 8(1959) 1, str. 17–25. — M. Selaković: Prijatelj Gervais. Ibid., 9(1960) 3, str. 108–116. — N. Fabrio: Odora Talije. Zagreb 1963. — V. Antić: Drago Gervais 1904–1957 (u: D. Gervais, Čakavski stihovi. Rijeka 1964, 119–127). — I. Jindra: Portret komediografa Gervaisa. Riječka revija, 13(1964) 1/2, str. 108–110. — G. Scotti: Čakavski pjesnik vedrog raspoloženja. Pomorstvo, 19(1964) 4, str. 138–139. — N. Fabrio: Anegdotičnost i šarm. Uz dva dosad nepoznata komediografska djela Drage Gervaisa. Dometi, 1(1968) 1, str. 52–53. — G. Rabac-Čondrić: Riječ i zvuk u poeziji Drage Gervaisa. Ibid., 2(1969) 6, str. 29–44. — M. Franičević: Versifikacija čakavske dijalektalne poezije. Ibid., 3(1970) 6, str. 76–85. — G. Rabac-Čondrić: Zemlja i smrt u istarskih čakavaca. Ibid., str. 29–44. — M. Franičević: Drago Gervais, pjesnik i komediograf. Forum, 10(1971) 6, str. 903–914. — Isti: Drago Gervais (u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, 105. Zagreb 1973, 315–329). — D. Foretić: Uzaludno traganje za suvremenošću. Drago Gervais, »Duhi«. Vjesnik, 36(1975) 11. IV, str. 6. — M. Crnković: Nad vokabularom čakavskih stihova Drage Gervaisa. Dometi, 8(1975) 11/12, str. 5–20. — M. Grakalić: Neki fragmenti o odrazu Ćićarije u hrvatskoj književnosti. Buzetski zbornik, 1976, 1, str. 163–168. — M. Strčić: Dva istarska pjesnika (Iz korespondencije Drago Gervais – Rikard Katalinić Jeretov 1929–1954). Istra, 15(1977) 2/3, str. 15–39. — Ista: Drago Gervais (u: Drago Gervais, Moja zemlja. Pula—Rijeka 1979, 7–26; bibliografija djela str. 27–28, izbor iz literature str. 29–33). — D. Babić: Rezonantna lirika Drage Gervaisa (1904–1957). Istra, 22(1984) 2–3, str. 77–80. — Dometi, 20(1987) br. 7/9 (posvećen D. Gervaisu). — M. Strčić: Pjesničko djelo Drage Gervaisa (u: D. Gervais, Pod Učkun. Rijeka 1991, 45–52). — Ž. Ciglar: Dražesni »Duhi«. Večernji list, 41(1997) 22. IV, str. 16. — D. Foretić: Vječni mladić. Novi list, 51(1997) 22. IV, str. 24.
Mirjana Strčić i Karmen Milačić (1998)
