GIAXA, Vicko

GIAXA, Vicko (Jakša, Jakšić, De Giaxa; Vincenzo), liječnik (Zadar, 17. VII. 1848 — Venecija, 24. III. 1928). Medicinski fakultet završio 1870. u Beču. Kao protomedik u Trstu organizirao 1886. preventivu i borbu protiv kolere. God. 1887. postaje profesorom higijene na sveučilištu u Pisi, a 1891. prelazi na sveučilište u Napulju gdje ostaje do umirovljenja. Tu je kraće vrijeme i direktor Generalne uprave zdravstva. Po umirovljenju preselio se u Veneciju gdje je i umro, a njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Zadar. Bavio se profilaksom kuge i raskužnim djelovanjem vapna, stvaranjem imuniteta protiv kolere te patogenezom pelagre. Istraživao patogene klice u tlu i u morskoj vodi te ulogu jestivih školjaka u prenošenju tifusa. Neke je radove objavio u časopisu Annales de micrographie (Pariz 1890–91, 1893). O higijeni i o pelagri napisao poglavlja u monografiji Trattato italiano d’igiene (Torino 1926) i u Trattato d’igiene (Torino 1927, 1930). Napisao je i prvi talijanski priručnik iz higijene (1. izd. u jednom a 4. u četiri sveska) te preveo i priredio priručnik dječje higijene J. Uffelmanna (Manuale d’igiene infantile. Milano 1891). God. 1909. uveo je profilaktičnu serovakcinaciju protiv zarazne bolesti bivola koja je harala u okolici Salerna. Osnovao higijenske institute u Pisi i Napulju, bavio se asanacijom grada te zdravstvenim prilikama i higijenom. Zanimao se i za meteorologiju te organizirao izgradnju i opremanje meteorološkog opservatorija u Napulju. Prigodom njegova 75. rođendana u auli Higijenskog zavoda napuljskog Sveučilišta postavljena je mramorna spomen-ploča sa simbolima četiriju gradova, rodnog Zadra, Trsta, Pise i Napulja, u kojima je djelovao. Ustanovljena je i nagrada koja nosi njegovo ime.