GILÉTFFY, Nikola (Gilétfy, Gyléthffy, Gyléthfy; Nicolaus Gyléttfy), ban Jajačke banovine. Podaci o njegovu podrijetlu su oskudni. Prema I. Bojničiću, Gilétffy su ugarska obitelj iz roda Keled i nisu u vezi s hrvatskom obitelji Đeletić od Sredne, koja se također običavala pisati Gilétffy. L. Thallóczy dodaje Nikoli pridjevak de Zthwpnok, tj. od grada Stupnika u župi Vrbas. G. preuzima Jajačku banovinu uoči njezina konačnog pada pod tursku vlast. Imenovan je banom odredbom kralja Ludovika II. Jagelovića od 24. III. 1522, a osim Jajca i susjednih uporišta, posebno mu je povjerena obrana Banje Luke i župe Vrbas. Od 1525. kao njegov banski sudrug u Jajcu djeluje Ivan Horvat. U vrijeme dinastičkih previranja u hrvatsko-ugarskom kraljevstvu G. isprva pristaje uz Ivana Zapolju te 13. IX. 1527. u svoje ime i u ime I. Horvata potpisuje izjavu vjernosti. Zauzvrat banovi dobivaju na korištenje posjed Regecz »in comitatu Zampliensi« kao zalog za 8000 florena koji im nisu isplaćeni za njihove plaće i obranu banovine. Nakon Zapoljina poraza kraj Tokaja 27. IX. 1527. G. prelazi na stranu Ferdinanda Habsburgovca. Uoči odlučnog prodora turske vojske i osvajanja čitave Jajačke banovine potkraj 1527. i na poč. 1528. G. se više ne spominje u Jajcu. Iz obitelji Gilétffy kao časnici kraljevskih husara u Jajcu spominju se 1525–26. Juraj i Matija, ali iz izvora nije moguće utvrditi u kojoj su rodbinskoj vezi s Nikolom.
LIT.: M. Mesić: Hrvati nakon bana Berislavića do Muhačke bitke. Rad JAZU, 1872, 18, str. 145; 1873, 22, str. 176. — J. Szentkláray: A Dunai Hajóhadak története. Budapest 1885, 87. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 53. — V. Klaić: Pad Obrovca, Udbine i Jajca. Prilog za hrvatsku povjesnicu godine 1527.–1528. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 7(1905) str. 60–63, 66–67. — Isti: Povjest Hrvata, III/1. Zagreb 1911, 16, 81–82. — L. Thallóczy: Jajcza (bánság, vár és város) története 1450–1527. Budapest 1915, 197, 311–313, 315–317, 320–322, 346, 348, 350, 353–356 (prev. Zagreb 1916, 136, 200, 218–219, 234).
Lovorka Čoralić (1998)
