GJUNGJENAC, Zlata

GJUNGJENAC, Zlata, pjevačica, sopran (Čazma, 11. III. 1898 — Zagreb, 26. VI. 1982). Za braka s redateljem B. Gavellom nastupala i s njegovim prezimenom (Gjungjenac-Gavella). Prvu glazbenu pouku dobila je u samostanskoj školi u Zagrebu. Pjevanje učila u Leonije Brückl u glazbenoj školi HGZ, potom na Konzervatoriju gdje je diplomirala. Usavršavala se u Zagrebu u Jana Ouřednika i u Beču u Irene Schlemmer-Amrosch. Prvi put je nastupila na pozornici zagrebačke Opere 1918. u ulozi Prvog dječaka u Čarobnoj fruli (W. A. Mozart), a kao primadona debitirala 1920. ulogom Margarete u Faustu (C. Gounod). Ubrzo je počela stjecati međunarodni ugled pa joj je dirigent H. Knappertsbusch ponudio angažman u Münchenu, no ona je radije prihvatila angažmane u zemlji, uz povremena gostovanja u inozemstvu. Od 1918. do 1926. bila je članica zagrebačke Opere, 1926–30. Opere u Beogradu, 1930–37. u Ljubljani, 1937–43. opet u Beogradu i 1943–47. ponovno u Zagrebu. God. 1947. redoviti je profesor pjevanja na Glazbenoj akademiji u Ljubljani gdje je 13. II. 1949. proslavila 30. obljetnicu umjetničkog djelovanja kao Cho-Cho-San u Madame Butterfly (G. Puccini). God. 1955–64. profesor je pjevanja na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Gostovala je u Pragu, Brnu, Berlinu, Trstu, Londonu, u bečkoj Državnoj i Gradskoj operi. Koncertirala u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Osijeku, Mariboru, Ljubljani, Sarajevu i dr. Povukla se s pozornice 1956. Tijekom 38-godišnje karijere ostvarila je 70 uloga i više od tisuću nastupa, jednako uspjelih u operi i na koncertima. Pjevala je uloge lirskoga koloraturnog i dramskog soprana, katkad i mezzosoprana, a u pojedinim operama tumačila je nekoliko likova: Papagenu i Paminu u Čarobnoj fruli, Cherubina, Susannu i Groficu u Figarovu piru, Zerlinu i Donnu Annu u Don Giovanniju (sve tri Mozartove); Anicu i Agatu u Strijelcu vilenjaku (C. M. Weber), Carmen i Micaelu u Carmen (G. Bizet), Sofiju i Oktavijana u Kavaliru s ružom (R. Strauss). Najveće su joj kreacije Cho-Cho-San (Puccini, Madame Butterfly), Violette (G. Verdi, Traviata), Manon (J. Massenet, Manon) i Margarete (Gounod, Faust). Velika priznanja stekla je i ulogama Mimì i Liù (Puccini, La Bohème i Turandot), Desdemone i Leonore (Verdi, Otello i Moć sudbine), Nedde (R. Leoncavallo, Pagliacci), Charlotte (Massenet, Werther), Louise (G. Charpentier, Louise), Mignon (A. Thomas, Mignon), Olimpije, Giuliette i Antonije (J. Offenbach, Hoffmannove priče), Salome (Strauss, Saloma), Marzelline (L. van Beethoven, Fidelio), Tatjane (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Snjeguročke i Marfe (N. Rimski-Korsakov, Snjeguročka i Carska nevjesta), Jaroslavne (A. Borodin, Knez Igor), Marice (B. Smetana, Prodana nevjesta), Jenufe (L. Janaček, Jenufa), Rusalke (A. Dvořak, Rusalka), Koštane (P. Konjović, Koštana), Jelene (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Morane (J. Gotovac, Morana), Floramye (I. Tijardović, Mala Floramye), Boccaccia (F. Suppé, Boccaccio). Obdarena glasom neobičnih mogućnosti, imala je u osnovi lirski sopran ali i snagu dramskoga te prodorne, zvonke visine i zagasite duboke tonove. Posjedovala je uz to dotjeranu vokalnu tehniku, urođenu muzikalnost, široku glazbenu kulturu i smisao za glumu. Glasovnu snagu i izražajnost uvijek je podređivala dramskom zbivanju potpuno se uživljavajući u lik koji je tumačila pa se pjevačko-glumačkom jedinstvenošću kreacija vinula među vrhunske hrvatske operne umjetnice. Kao koncertna pjevačica interpretirala je vokalnu liriku romantičara i suvremenika, promičući nadasve skladbe domaćih autora (K. Baranović, M. Sachs). U oratorijskim nastupima izdvaja se interpretacija sopranske dionice na prvoj hrvatskoj izvedbi Beethovenove Misse solemnis (1924), zatim u Verdijevu Requiemu i Dvořakovoj Stabat Mater. Kao pjevački pedagog odgojila je mnoge afirmirane pjevačice, Ljiljanu Molnar-Talajić, Vandu Gerlovič, Bredu Kalef i dr.