GJURIĆ, Milenko D.
traži dalje ...GJURIĆ, Milenko D. (Đurić), grafičar, slikar i stručni pisac (Zemun, 29. VI. 1894 — Zagreb, 25. I. 1945). U Zagrebu završio Obrtnu školu, upisao se 1912. na Višu školu za umjetnost i umjetni obrt te apsolvirao 1916; kao stipendist imovne općine Petrovaradina nastavio studij na Umjetničkoj akademiji u Pragu (M. Švabinský). Od 1918. nastavnik je za dekorativno slikarstvo u Obrtnoj školi, potom profesor u II. realnoj gimnaziji u Zagrebu. Izveo je cikluse bakropisâ (Biblija, 1922–23; Nestali Rim, 1924; vedute Zagreba), litografijâ (Rad, 1922; mape Belgrade i Ex librisi), uljâ (motivi iz Žumberka, 1930; Omišalj, 1937; Naše selo, 1939–43; portreti: Joe Matošić, 1930; Dragutin Renarić, 1931; Kipar Škarpa, Feđa, Gospođa L. J.) te akvarelâ (Pod nebom starog Zagreba, 1922). Slikao je za pravoslavne crkve: Lipovljani (ikonostas, 1930), Zagreb (freske, 1931), Trebinje (likovi vladara, izvedeni u fresco-secco tehnici, 1934), Ruski Krstur u Bačkoj (oslikavanje unutrašnjosti, 1936). Tijekom tih radova izveo je kopije detalja zidnih slika i ikona, koje je izlagao u svom stanu u Zagrebu (Gundulićeva ul., kbr. 18). Osnovao je prvo društvo grafičara u nas (Kolegij jugoslavenskih umjetnika-grafičara), pokrenuo stručne periodike Grafička umetnost (1919; od 1921. Umjetnost) i Grafička revija (1923), u kojima je publicirao pretežito prikaze s područja grafičke umjetnosti. U 50-ak domaćih i nekoliko inozemnih periodika (Ilustrirani novi jug, 1919; Dom i svijet, 1920–23; Slavenski jug, 1920; Srpski književni glasnik, Beograd 1921; Vijenac, 1923, 1925–26; Jugoslavenska njiva, 1924–26; Ćirilometodski vjesnik, 1936, 1938) sudjelovao je prilozima o našim umjetnicima (M. C. Crnčić, P. Pallavicini, T. Krizman, M. Rački, V. Bukovac, G. Jurkić, R. Valdec, J. Kljaković), o češkim, slovenskim i srpskim umjetnicima (napose grafičarima), o freskama, o tehnici kazeina i tempere, o konzerviranju umjetnina te umjetničkom životu u nas i u inozemstvu. Ističu se studije Martin Rota-Kolunić, hrvatski bakrorezac i nadorezac 1530–1596 (Vijenac, 1923, Grafička revija, 1937. i Umjetnost, 1938), Umjetnički drvorezi »Ex libris« (Umjetnost i Vijenac, 1927), Jugoslavenski bakropisci od XVI. v. do danas i O tehnici bakropisa i bakroreza (Grafička revija, 1929–30). Izlagao je samostalno u Zagrebu (1916, 1918, 1921–23, 1924, 1926, 1930, 1942–43), Srijemskoj Mitrovici (1917), Osijeku (1922–23, 1937) i Rimu (1924, 1938), a skupno u Beogradu (1922), Zagrebu (1925, 1931, 1938–39), Veneciji (na Bijenalu 1926), Firenci (1927), Rimu (1930, 1934), Pragu, Krakovu, Parizu i dr. Držao je javna predavanja o umjetnosti. Plodan i raznovrstan stvaralac u slikarskim i grafičkim tehnikama, nije dosegao znatniju umjetničku razinu, ali je, vješto animirajući sredinu u kojoj je živio, dijelom svojih grafičkih listova stekao dugotrajnu popularnost.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
GJURIĆ, Milenko D.. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/gjuric-milenko-d>.