GLADIĆ, Juraj Andrija (Gladich, Georgius Andreas; Gladič, Jurij Andrej), teolog i pjesnik (Rijeka, 11. II. 1659 — Ljubljana, 24. II. 1725). Pravo i bogoslovlje završio u Padovi te stekao doktorsku titulu. Djelovao je u Ljubljani kao javni učitelj; 1689. postaje stolni kanonik, a 1714. stolni dekan. Nakon smrti J. K. Prešerna 1704. postaje predsjednikom ljubljanske Akademije radinih (Academia operosorum). Autor je dvodijelne stihovane povijesti Kranjske Relatio historico-poetica de memorabilibus Carnioliae, sastavljene prema proznim predlošcima J. L. Schönlebena i J. V. Valvasora. U prvom dijelu, Vetus et nova Carnioliae Ecclessiasticae memoria, bavi se crkvenom povjesnicom, osobito Ljubljanske biskupije, a u drugom svjetskom povjesnicom. I. Kukuljević Sakcinski ističe lakoću Gladićeva stiha, ali mu zamjera što se slijepo držao predložaka, kojima nedostaje kritičnost u prosudbi pojedinih povijesnih događaja. Djelo, urešeno slikom G. Quaglia iz Coma, ostalo je u rukopisu, a čuva se u arhivu ljubljanskoga stolnoga Kaptola. U drugom, pjesnički manje uspješnom, djelu, Culmen gloriae Austriacae felicitatis proprium (1688), opjevao je krunidbu Josipa I. i ratove koje je vodio car Leopold. Djelo Gallicinium improbum improbatum objavio je pod pseudonimom Genius Austrophili Gladiati. Tiskao je nekoliko prigodnih govora, među njima tužaljku u povodu smrti pape Inocenta XI (1689) te elegiju posvećenu lotarinškom vojvodi Karlu (1690).
DJELA: Belgradi moenia invicta Austriae virtus subegit et evertit, cuius aliarumque victoriarum seriem ... humili calamo exhibuit Georgius Andreas Gladich. Labaci, Typis Josephi Thaddaei Mayr, 1688. — Culmen gloriae Austriacae felicitatis proprium, quod ... fracto calamo adumbravit Georgius Andreas Gladich. Liburnus Fluminensis. Viennae 1688. — Gallicinium improbum improbatum sive Germanus ad Germanos in praesentem Gallorum proterviam aususque temerarios. S. l., 1688.
LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Književnici u Hrvatah iz prve polovine XVII. vieka s ove strane Velebita. Zagreb 1869, 46–49. — Duhovniška bratovščina sv. Mihaela v Mengšu. Od leta 1667. do 1799. Zgodovinski zbornik (Ljubljana), 7(1894) 26, str. 414. — V. J. Gruden: Zgodovina slovenskega naroda, 6. Ljubljana 1912, 1047. — H. Bren: Za zgodovino akademije ljubljanskih operozov. Carniola (Ljubljana), 9(1919) 1/4, str. 209, 211. — V. Steska: Risba Julija Quaglia za načelno sliko Gladičeve zgodovine ljubljanske škofije. Zbornik za umetnostno zgodovino (Ljubljana), 1(1921) str. 199. — I. Esih (ie.): Braća Gladić u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Obzor, 71(1930) 3. VI, str. 5. — J. Pogačnik: Zgodovina slovenskega slovstva, 1. Maribor 1968. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — P. Simoniti: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris Aetatis. Pars II: Opera scriptorum Latinorum Sloveniae usque ad annum MDCCCXLVIII Typis Edita. Bibliographiae fundamenta. Zagreb—Ljubljana 1972. — Š. Jurić: Iugoslaviae scriptores Latini recentioris aetatis. Additamentum. Zagrabiae 1982.
Redakcija (1998)
