GLAVINA, Venancij

GLAVINA, Venancij, teolog i leksikograf (Prelog, 1737 — Varaždin, 1789). U Pavlinski red stupio je 1754. God. 1760. branio Smolkove teze iz tomističke teologije. Bio je profesor filozofije i teologije u Lepoglavi 1764–75. God. 1773. izabran je za priora samostana u Remetama kraj Zagreba, a 1786. spominje se kao posljednji prior Ulimja (danas Olimje), područnoga lepoglavskog samostana na štajerskoj strani rijeke Sutle, koji je 1663. utemeljio protonotar Kraljevine Hrvatske Ivan Zakmardi. God. 1771. izdao je sinodalni spis Catholica et Christiana doctrina, odluku zagrebačke sinode iz 1574. kojom je biskup J. Drašković osudio nauk i spis M. Bučića u kojem je ovaj zastupao kalvinističko vjerovanje o transsupstancijaciji u euharistiji. G. je spis popratio bilješkama i dodao mu tri korolara. Djelo su ponovno izdali 1779. s vlastitim teološkim tezama T. Genar i K. Šošterić, a objelodanjeno je i 1805. U Arhivu HAZU čuva se Glavinin rukopisni Lexicon historicum Illyrici (sign. IV. C 14), zamišljen kao povijesno-zemljopisni priručnik u kom su abecednim redom obrađeni glavni narodi, pokrajine, gradovi, rijeke, planine, istaknuti pojedinci i obitelji, crkveni redovi u okviru onoga što se držalo povijesnim Ilirikom, tj. hrvatskim prostorom. Djelo je ostalo nedovršeno, a u Arhiv HAZU dospjelo je iz Kukuljevićeve knjižnice. Čini se da su Dodatak iz 1842, koji obuhvaća 12 posljednjih stranica dopunâ na temelju građe iz Krčelićevih Annua, te neki umetci u prethodnim stranicama pisani Kukuljevićevom rukom. G. je na kraju dodao popis glavnih autora i vrela kojima se služio (G. L. Assemani, P. Klüwer Cluverius, N. Manzol, J. Nadány, K. Porfirogenet, A. Reichard, J. L. Schönleben i dr.). Drugo njegovo povijesno djelo De nationibus Slavicis ili na hrvatskome Povedanje od slavenzkih narodov obuhvaća povijest slavenskih naroda od početaka do modernih vremena. Rukopis ima 35 dvostupačnih listova, a nalazi se u posjedu novinara G. Ledića u Zagrebu.