GLIGO VIEL, Agata

GLIGO VIEL, Agata, književnica (Punta Arenas, 27. XII. 1936 — Santiago, 17. VII. 1997). Njezin otac Eugen Gligo doselio se 1920. u Čile iz Bola na Braču. Školovala se u Punta Arenasu i Santiagu, gdje je završila pravni studij. Poslijediplomski studij polazila u Francuskoj. Za diplomski rad La tasa de Gamboa, tiskan 1962, primila Nagradu »Miguel Cruchaga Tocornal« Čileanske povijesne akademije te argentinsku nagradu »Ricardo Levene«. Djelovala kao odvjetnica u Santiagu. U prvoj demokratskoj vladi nakon diktature generala A. Pinocheta Ugartea bila pomoćnicom ministra za kulturu 1990–91. U prvom romanu María Luisa (1984), za koji je primila sedam nagrada, među ostalima i nagradu Čileanske akademije za jezik, i koji je 1985. proglašen knjigom godine, zaokupljena je sudbinom čileanske književnice Maríe Luise Bombal. Radnja drugog romana Mi pobre tercer deseo (1990), u kojem modernim senzibilitetom izlaže temu ljubavi i mržnje, smještena je u rodni jug Čilea i ima autobiografski biljeg. Treći roman, Diario de una pasajera, objavljen je posmrtno 1997. Osim književnošću, bavila se sociološkim aspektom položaja žene u modernom društvu. Bila je član pripremnog odbora Prvoga međunarodnoga kongresa feminističke literature Latinske Amerike (Santiago 1987). Napisala predgovor knjizi eseja El mundo silenciado de las mujeras kanadske sociologinje Dorothy E. Smith. Bila kolumnistica dnevnika La Epoca i tjednika Mensaje u Santiagu 1986–90.