GLUMAC, Branislav, pisac (Smederevo, 10. VI. 1938). Gimnaziju završio u Virovitici 1957, a studij jugoslavenskih književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1973. Od 1958. živi u Zagrebu i profesionalni je pisac. Prvu pjesmu objavio je 1953. u Virovitičkom listu. Piše pjesme, novele, pripovijesti, romane, a povremeno i likovne kritike. Surađivao je u Krugovima, Prisutnostima, Književniku, Forumu, Kolu, Republici, Poletu, Vidiku, Telegramu, 15 dana, Reviji te u srpskoj periodici (Delo, Književne novine, Polja, Stvaranje, Savremenik, Traženja). G. pripada pjesničkom naraštaju koji se 1960-ih okupio oko časopisa Razlog s konceptom egzistencijalne zabrinutosti i rezignacije, ironije i autoironije te intimizma i verbalne imaginacije, ali i donekle romantičnoga poimanja lirskoga subjekta. Središnjem motivu grada i njegove svakodnevice suprotstavlja romantičnu sliku provincije. Stih mu je govorne fakture, isključivo slobodan, pa, iako sa stajališta avangardizma teži osporavanju tradicije, još uvijek drži do poruke i jezika kao njezina prijenosnika. U romanu zagrepčanka blizak je modelu tzv. proze u trapericama. U prvi plan ističe jezik i lik gradske djevojke koja svojim ponašanjem negira ustaljene društvene norme. To podupire i opstruiranjem pravopisnih norma (npr. izbacivanjem interpunkcija) te destrukcijom tradicionalne grafičke slike proznog teksta. U novelističkom opusu kao i u novijim romanima priklanja se umjerenijim, gotovo tradicionalnim postupcima naracije. Drži do dobre fraze (homogenog pripovijednog diskursa), koja jezično sugestivno izražava stanja njegovih nezadovoljnih i dezorijentiranih likova, između samozatajnosti i hrabrosti, tj. idealizirane slike svijeta i negativna iskustva (Pasji praznik). Temeljni je problem Glumčeve proze kako u naizgled uređenome svijetu očuvati barem privid prilagođene osobe. U romanu Pokusni čovjek, naznačivši zbivanja u Hrvatskoj tijekom prijelomne 1990, prikazao je interakciju rasapa i pojedinca i totalitarnoga društvenog sustava. Memoarskim zapisima i razgovorima u knjizi Svi moji ljudi pokazao se osjetljivim sudionikom i svjedokom svojega doba. Polemične napise o suvremenoj hrvatskoj književnoj kritici skupio je u knjizi Kritika hrvatske »književne kritike«. Adaptacija zagrepčanke izvedena je na pozornici zagrebačkog Kluba HNK 1976, monodrama Naopako u Teatru &TD 1979, monodrama Za dom spremni u satiričnom kazalištu »Jazavac« 1994, a drama Prepušteni objavljena je u Forumu 1975. Sastavio je antologiju Moja prva ljubavna pjesma (Zagreb 1973, 1982²), a sa P. Kepeskim Antologiju suvremene makedonske poezije (Zagreb 1979). S M. Slavičekom i M. Andrićem pokrenuo je 1976. časopis za poeziju Stih (izišla dva broja). Napisao je priloge za monografije o F. Hotiju (1982) i A. Kinertu (1997). God. 1985. darovao je Gradskom muzeju u Virovitici zbirku slika i skulptura hrvatskih umjetnika XX. st. Više njegovih pjesama i pripovijesti prevedeno je na bugarski, francuski, makedonski, poljski, slovački, slovenski i talijanski jezik, a roman zagrepčanka 1997. na njemački.
DJELA: Otok. Novi Sad 1960. — Pjesme (suautori Z. Majdak i A. Majetić). Zagreb 1960. — Posljednji živi mrtvac. Zagreb 1965. — Pohvatajte male lisice. Zagreb 1966. — Unutrašnji pejzaži. Zagreb 1966. — zagrepčanka. Zagreb 1974 (12 izd. do 1994). — Živjeti kao čovjek. Zagreb 1975. — Žut pra konj. Zagreb 1976. — Ljubavna režanja (s mapom grafika Z. Šimunovića). Zagreb 1977 (s crtežima R. Labaša 1978). — Pasji praznik. Zagreb 1980. — Leglo. Zagreb 1981. — Kritika hrvatske »književne kritike«. Zagreb 1982. — Deset priča o ljubavi za ljubav i protiv ljubavi. Zagreb 1986. — Svi moji ljudi. Zagreb 1987. — Pokusni čovjek. Zagreb 1991.
LIT.: (Osvrti na Otok B.Glumca): V. Koroman (V. K.), Oslobođenje, 18(1961) 4837, str. 6. — I. Mandić, Studentski list, 16(1961) 10, str. 8. — M. Mirković, Mladost (Beograd), 1961, 6, str. 227. — (Osvrti na Pjesme B. Glumca, Z. Majdaka, A. Majetića): P. Protić, Putevi, 7(1961) 2, str. 195–197. — D. Ređep, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 137(1961) CCCLXXXVII/3, str. 281–284. — T. Sabljak, Republika, 17(1961) 3, str. 31. — V. Zuppa, Razlog, 1(1961) 2, str. 170–176. — M. Mirković: Branislav Glumac, Posljednji živi mrtvac. Delo (Beograd), 11(1965) 8/9, str. 1208–1209. — Z. Brajdić: Linija konstantnog razvoja (Pohvatajte male lisice). Republika, 23(1967) 1, str. 47–48. — I. Mandić: »Licentia poetica«. Prikaz jednog mini-realizma. Telegram, 8(1967) 358, str. 12. — D. Puvačić: Između stvarnog i nemogućeg. Savremenik (Beograd), 13(1967) XXV/5, str. 496–497. — Dž. Alić: Smisao i besmisao eksperimenta. B. Glumac, zagrepčanka. Oko, 2(1974) 65, str. 8. — Isti: Ljepota života i smrti (Živjeti kao čovjek). Ibid., 3(1975) 88, str. 16. — I. Mandić: Šund pseudorealizma. Vjesnik, 36(1975) 10044, str. 8. — M. Marković: Pomeranje u budućnost. Savremenik, 21(1975) XLI/1, str. 91–92. — P. Protić: Branislav Glumac, Živjeti kao čovjek. Književnost, 30(1975) LXI/11–12, str. 564–565. — K. Špoljar: Zabilješke o nekim novim pojavama u hrvatskoj suvremenoj prozi. U povodu zagrepčanke B. Glumca. Republika, 31(1975) 1/2, str. 177–182. — Z. Zima: Pod krinkom suvremenosti. Vjesnik, 41(1980) 11840, str. 6. — M. Zurl: Slipova kob ili kako ubiti drugo ja (Pasji praznik). Republika, 36(1980) 9, str. 902–909. — Zbirka Branislava Glumca (katalog). Virovitica 1982. — I. Salečić: Pogovor (u: B. Glumac, Svi moji ljudi. Zagreb 1987, 186–187). — D. Romaj: Značaj likovne zbirke slika i skulptura donacije Branislava Glumca za Zavičajni muzej u Virovitici. Peristil, 32(1988–89) 31/32, str. 379–382. — V. Visković: Roman o prevratu. Republika, 48(1992) 5/6, str. 210–211. — M. Zurl: Pobuna likova Branislava Glumca. Zagreb 1996.
Vinko Brešić (1998)
