GLUNČEVIĆ, Josip Marija (Glumac, Glumčević; Antun Marija), pedagog, propovjednik (Sinj, 8. VI. 1750 — Sinj, 2. VIII. 1839). Osnovno je obrazovanje stekao u franjevačkom samostanu u Sinju, u Franjevački red Provincije Presvetog otkupitelja stupio 1767. u Makarskoj, filozofiju i teologiju učio u Šibeniku gdje je zaređen za svećenika 1775. Stariji pisci (Š. Milinović) navode da je školovanje završio u Italiji (Perugia, Bologna i Firenca). Djelovao je kao propovjednik u Makarskoj, a 1779. položio je profesorski ispit iz filozofije, a 1782. iz teologije. Predavao je filozofiju u Šibeniku 1779–82, a teologiju u Makarskoj 1782–86. Bio je cijenjen propovjednik i uz pedagoški rad propovijedao je u doba adventa i korizme u svim većim gradovima od Istre do Kotora na hrvatskom i talijanskom jeziku. Nakon pada Mletačke Republike s drugim je šibenskim franjevcima znatno utjecao na smirivanje pobune pučana u gradu (15–19. VI. 1797). O tome piše u svom Dnevniku (dijelove objavio S. Zlatović), a potvrđuju to i suvremeni dokumenti. Bio je profesor bogoslovlja na biskupskoj teološkoj školi u Splitu (1797–1800), župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Sinju te biskupski delegat (vikar) za Cetinsku krajinu (1804–06). Na saboru Provincije (kapitulu) u Karinu 1806. izabran je za provincijala franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja. Nakon gušenja pobune protiv francuske vlasti u Poljicima i Makarskom primorju 1807. uhićeni su G. i dvanaest fratara, zatvoreni u Splitu i na suđenju u listopadu svi oslobođeni. G. je poslije bio u dobrim odnosima s maršalom A. Marmontom te ga 1808. imenovao za pokrovitelja svoje Provincije. Marmont je cijenio Glunčevića (što je zabilježio u svojim Uspomenama); darovao mu je brevijar s posvetom datiranom »Zara a 4 Novembre 1808« (pohranjen u Arhivu Franjevačkog samostana u Sinju). Za privremene obnove austrijske vlasti u Dalmaciji (1809) nije se odazvao pozivu vojnih vlasti da pozove puk na ustanak protiv Francuza. Na općem zboru Provincije na otočiću Visovcu 1810. izabran je novi provincijal i G. se povukao u franjevački samostan u Sinju, gdje je proživio ostatak života. I tu se isticao kao propovjednik. U samostanu se čuva njegova rukopisna ostavština koja uz Dnevnik, vrijedan povijesni izvor, sadržava tekstove propovijedi, povijesne bilješke te filozofijske i teološke spise.
LIT.: A. Marmont: Memorie del Maresciallo Marmont duca di Ragusa dal 1792. sino al 1841, 1. Milano 1857, 469–470. — Š. Milinović: O Sinju u Dalmaciji s okolišnimi starinami. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1863, 7, str. 139–140. — S. Zlatović: Franovci Države Presv. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 323–326, 331–333, 335, 339, 359, 362–365, 369–372, 377–379, 383–386, 389–391. — A. Crnica: Naša Gospa od Zdravlja i njezina slava. Šibenik 1939, 322–326. — K. Kosor: Fra Josip Glunčević – Gospin radnik. Gospa Sinjska, 1(1974) 4, str. 4–5. — H. G. Jurišić (HGJ): Svijetli likovi. Franjo među Hrvatima (zbornik). Zagreb 1976, 227. — (J. Soldo): Provincija Presvetog Otkupitelja. Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja. (Šematizam). Split 1979, 23, 32, 34, 38. — Maršal Marmont memoari. Priredio i preveo Frano Baras. Split 1984, 104–105, 137. — J. A. Soldo: Djelovanje franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja kroz 250 godina (1735.–1985.). Kačić, 17(1985). — P. Bezina: Pučko školstvo za vrijeme francuske uprave (1805.–1814) i Provincija Presv. Otkupitelja. Ibid., 19/20(1987–88) str. 129–147. — H. G. Jurišić: Duhovni život franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Ibid., str. 9–48. — Isti (HGJ): Glunčević, fra Josip Marija. Leksikon profesora bogoslovije (u: Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. 250. obljetnica osnivanja i rada 1736–1986. Makarska 1989, 221). — K. Jurišić: Franjevački samostan Svete Marije u Makarskoj (u: Ibid., str. 53). — P. Bezina: Kulturni djelatnici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u 18. i 19. stoljeću. Zagreb 1994.
Pejo Ćošković i Tatjana Radauš (1998)
