GLUŠČEVIĆ, Obrad, filmski i TV redatelj, scenarist (Metković, 17. I. 1913 — Zagreb, 5. IX. 1980). Završio srednju glazbenu školu i započeo studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Od 1945. glumac je dubrovačkoga kazališta, 1948. debitira kao redatelj filmskom reportažom S »Partizankom« do Buenos Airesa, a zatim režira dokumentarne filmove, s osobitim smislom za neposredan životni detalj, među kojima se ističu Između dvije prozivke (1959; Zlatni lav 1960), Pod ljetnim suncem (1961), Vuk (1962) i napose Ljudi s Neretve (1966) u duhu Flahertyjeva antropološkog dokumentarizma. Od 1960-ih posvećuje se igranom filmu (Lito vilovito, 1964; Čovik od svita, 1965; Goli čovik, 1968), svi iz mediteranskog okoliša. Poseban uspjeh u zemlji i inozemstvu postignuo je dječjim filmovima Priča o djevojčici i sapunu, 1962, Vuk samotnjak, 1972, Kapetan Mikula Mali, 1974 (prerađen i u TV seriju). Uspjeh je doživjela i TV serija od 13 epizoda Jelenko. Nagrađivan na festivalima u Veneciji, Cannesu, Oberhausenu i Beogradu. God. 1979. dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo.
LIT.:
M. Boglić: In memoriam. Obrad Gluščević. Filmska kultura, 24(1980) 127, str. 78–81. —
I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984.
Vjekoslav Majcen (1998)
