GOJAK, Antun

GOJAK, Antun, slikar (Makarska, 13. VI. 1907 — Split, 20. XII. 1986). Građansku školu završio 1922. u Makarskoj, a učiteljsku u Šibeniku 1926. Slikarstvo je studirao s prekidima od 1927. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (V. Becić, Lj. Babić, M. Tartaglia, J. Kljaković) te diplomirao 1936. God. 1937–41. službuje kao nastavnik likovnog odgoja u gimnazijama u Mostaru i Slavonskom Brodu, a 1938. prvi put izlaže u Zagrebu na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti. Za II. svjetskog rata vraća se 1943. u Makarsku, gdje je povučeno proveo najveći dio svog života baveći se slikarstvom. Kratko je boravio u Australiji (1975), Češkoj i Bosni. Slikao je slobodnim potezima i zasićenim bojama krajolike Makarske i podbiokovskoga kraja koji odišu osobnim doživljajem sunca i svjetlosti mediteranskog podneblja, kompozicije s figurama ljudi ili životinja (ulja Pejzaž u Makarskoj, 1967; Jematva, 1977; Desperados, 1978; Stabla pred kućom, 1979; Put kroz Sveti Petar, 1981; Kamenjar u Zavojanima, 1985; Cvitačka, Osejava; akvareli Pejzaž – proljeće, 1979; Plaža – Nugal, 1981; gvaševi Zgarište, 1985; Selo pod Biokovom; tempera Put u noći, 1973; pasteli Zimski dan u Vrgoračkoj zagori, 1977; Propentuše, Uz komin), mrtve prirode (ulja Voće, 1938; Boca i čaša, 1979; Cvijeće, 1980; Školjke; akvareli Vaza s cvijećem na stolnjaku, 1978; Boca, čaša, draperija i dvije mandarine) te portrete (niz autoportreta, među kojima onaj u ulju iz 1964, gvašu iz 1970. i akvarelu iz 1984). U nekim kompozicijama iskazuje dojmove atmosfere i kolorita zemalja koje je posjetio (ulja Kuće u Sloveniji, 1974; Dio farme u Australiji, 1978; Grad u Češkoj, 1981; Snijeg u Bosni, 1984). Premda je bio izraziti kolorist, osobito je značenje pridavao crtežu kao temelju i potki slike; o njegovoj crtačkoj vrsnoći napose svjedoče studije ljudskog i životinjskog tijela. Izlagao je samostalno u Splitu (1964), Makarskoj (1969, 1986), Sarajevu (1969), Slavonskom Brodu (1970), Srijemskoj Mitrovici (1971) i Sydneyju (1975) te skupno od 1946. na izložbama dalmatinske podružnice HDLU (bio je jedan od njezinih osnivača). G. je slijedio opće zasade hrvatskog slikarstva između dvaju svjetskih ratova – u rasponu od ekspresionizma do kolorističkog intimizma, razvivši osoban izraz. Stvarajući podalje od likovnih središta, bio je za života poznatiji i cjenjeniji u nekim inozemnim sredinama, osobito u Australiji, negoli u domovini. God. 1986. dobio je Nagradu Skupštine općine Makarska za životno djelo. U makarskoj Gradskoj galeriji »Antun Gojak« (osnovanoj 1995) čuva se njegova ostavština (132 slike i 201 crtež), koju mu je brat Marin 1988. poklonio gradu Makarskoj.