GOJAK, Nikola

GOJAK, Nikola (Goiaković, Gojaković, Nemičić, Nimičić; Jakov), ljetopisac (Veliko Brdo kraj Makarske, 25. VII. 1680 — Makarska, 3. XII. 1772). U Makarskoj 1699. stupio u Franjevački red te po ocu uzeo redovničko ime Nikola. Svršivši domaće filozofske i bogoslovske škole, 1705. zaređen je za svećenika. Potom je više školovanje nastavio na talijanskim pokrajinskim učilištima u Beneventu i Toskani. God. 1712. vratio se u Makarsku, gdje je, osim kraćeg službovanja u Sumartinu 1735, ostao do smrti. Službu samostanskog starješine u Makarskoj obavljao je 1717–20, 1723–25, 1728–31, 1739–42. i 1753–54. Obnovio je zvonik samostanske crkve koji je 1723. stradao u oluji i za nju 1744. sudjelovao u nabavljanju orgulja u majstora P. Nakića. Opsluživao je okolna sela Bast, Makar i Veliko Brdo. U Velikom Brdu je sagradio novu župnu crkvu posvećenu sv. Jeronimu a župne kuće gradio je u Velikom Brdu, Bastu i Tučepima. Obnašao je službu definitora Bosne Srebrene 1732–35. Kao trajni čuvar samostanskog arhiva u Makarskoj, mnogo je pisao. U rukopisu mu je ostao Ljetopis, poznat u stručnoj literaturi kao Gojakov ljetopis, u koji je hrvatskim jezikom i pismom bosanicom bilježio tijekom 1712–72. meteorološke promjene, društvene događaje, prilike u Franjevačkom redu i Crkvi, parnice, ratove, elementarne i druge nepogode, kuge, gladi, stanje poljodjelstva i ribolova ne samo u Makarskoj nego i po drugim hrvatskim krajevima te u Europi. Kritičko izdanje Ljetopisa priredio je i bilješkama popratio J. A. Soldo. Osim Ljetopisa, ostavio je nekoliko zapisaka pisanih hrvatskim jezikom i pismom bosanicom, npr. o dolasku franjevaca u Zaostrog u XV. st., o proširenju samostanske crkve u Makarskoj kapelom sv. Ante, a sastavio je i popise providura za Makarsku i generalnih za Dalmaciju te provincijala Bosne Srebrene za razdoblje 1565–1732. i Provincije sv. Kaja 1735–69. U njegovu prijepisu sačuvani su i neki radovi drugih autora, Libretin fra P. Šilobadovića, koji je dopunio događajima iz 1686–90, te Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja. U povodu 50. obljetnice njegova svećeništva pjesnik i glazbenik P. Knežević spjevao mu je prigodnu pjesmu. Pokopan je u staroj franjevačkoj crkvi u Makarskoj, a samostanski arhivist Bartul Ribarević na kraju Ljetopisa dopisao je o njemu latinsku bilješku.