GOTAL

GOTAL, plemićka, u XVIII. st. i barunska obitelj u Varaždinskoj županiji. Obiteljsko ime nastalo je iz osobnog imena Gatal (stariji oblik Gotal) što potvrđuje nacrt rodoslovlja Gotalâ, prema kojem je njihov predak bio Gatal »de Gatalovc« (pridjevak su nosili po gradu i posjedu Gotalovcu u Varaždinskoj županiji na području današnjeg sela Gotalovca kraj Budinšćine i Zajezde), a u dokumentima je zabilježeno u oblicima Gotall, Gothal, Gottal, Gottall, Gotthal, Gotthall. Možda su njihovi rođaci bili plemić Gatal iz Hrašćine (kraj Budinšćine) spomenut 1356, te Martin, sin Jurja i unuk Gatala, i Gatal, sin Martinova strica Nikole s istog područja, navedeni u kupoprodajnom ugovoru iz 1357. Prema rodoslovlju, njihov predak Gatal imao je sina Šimuna, taj sina Mirka, čiji je sin Nikola imao sina Petra, a on sina Jakova »de Gothalovcz«. Na njegov zahtjev utvrdio je zagrebački Kaptol 1431. međe posjeda Gotalovca. U rodoslovlju je naveden i Nikola, brat Jakova, kojeg su 1405. ubili vlasnici Grebengrada. Nikola je imao kćer Margaretu. Njihovi su suvremenici Juraj i Stjepan »de Gathalouz« bili 1435. svjedoci u parnici grada Varaždina s plemićima iz okolice te Jurjem i Andrijom iz Ludbrega. — Prema hrvatskoj historiografiji (I. Bojničić, Lj. Ivančan) iz obitelji G. potekao je i njihov suvremenik Matija »de Gathalouch« (de Gatalocz, de genere Gatal), sin Grgura, zagrebački kanonik i prepošt (1413–28), kraljevski kancelar (od 1419), generalni vikar Zagrebačke biskupije (1421), pečuški kanonik (od 1421) i prepošt (od 1428), biskup u Vacu (od 1438) i Veszprému (od 1440); umro 1457. Prema mađarskoj historiografiji (J. Karácsonyi; I. Nagy ga spominje s prezimenom Gathalóczi), Matija je potekao iz ugarskog plemena Gatal, koje je posjede imalo u ugarskim županijama Sopron, Vas i Somogy; u XIV. st. članovi su plemena posjednici i u Križevačkoj županiji, gdje je 1334. zabilježena župa sv. Križa »de genere Gatal«, koja se 1501. nalazi u naselju Gathalowcz (u posjedu plemena do poč. XVI. st.; po njemu su imali i pridjevak); župa je poslije preseljena preko Drave gdje se danas nalazi naselje Gotalovo kraj Gole (J. Buturac). Imali su i posjed Račicu, sjeverozapadno od Virovitice oko naselja Bušetina. — Prvi iz obitelji G. koji se spominje s tim prezimenom bio je Nikola, sin Jakova. Nikola se 1469–81. sporio s upraviteljima i vlasnicima susjednog posjeda i grada Bele (pozivajući se na određivanje međâ Gotalovca iz 1431). Spominje se i 1472. u sporu oko posjeda Krapinice te u parnici grada Varaždina sa susjednim plemićima. Umro je prije 1507. Čazmanski Kaptol u njegove je posjede 13. II. 1513. uveo nećaka mu Nikolu (potvrda bana P. Berislavića 1517), koji je bio vlasnik posjeda i grada Gotalovca do o. 1543. Njegov suvremenik bio je Ivan, koji o. 1509. ima posjed Šimunovec u Moravču u Zagrebačkoj županiji, a 1514. spori se s Franjom Petheő de Gerse, vlasnikom posjeda i grada Bele. Gašpar je 1543–60. bio vlasnik Gotalovca, Završja i Vinice kraj Varaždina, a u Moravču posjedâ Bedenice i Šimunovca; 1552/53. bio je blagajnik kada su se utvrđivali Zagreb i Sisak. Od 1566. vlasnik je obiteljskih posjedâ u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji Adam. Njega je naslijedio Ivan (umro 1588), a njega Nikola, koji je 1618. dao izvesti neke radove na gradu Gotalovcu (više ne postoji; natpis o radovima objavio I. Kukuljević Sakcinski). Gašpar (umro 1637) prvi iz obitelji obavlja javne službe. God. 1623/24. skupljač je poreza u Varaždinskoj županiji, a 1625–37. podžupan Križevačke županije. Sa suprugom Katarinom Makar imao je sina Nikolu, podžupana Zagrebačke županije i kraljevinskog blagajnika (1649–72). Sabor ga je u rujnu 1672. izabrao za podbana i velikog župana Zagrebačke i Križevačke županije, koje je dužnosti obavljao do 1681, kada je umro. U oporuci su mu navedena djeca Juraj, Žigmund, Judita i Franjo. Jedan Nikola dobio je sa Žigmundom, Ladislavom i Ivanom darovnicom kralja Leopolda I. od 15. IX. 1659. posjed Martijanec s dva kaštela i neke susjedne posjede (istočno od Varaždina). Ladislav je u to vrijeme i vlasnik posjeda Jalžabet u istom kraju. Oko 1686. spominju se Žigmundovi sinovi Stjepan i Juraj. Jedan Juraj bio je među kapetanima u banskoj vojsci P. Zrinskog, koji su u prosincu 1670. molili Leopolda I. da im oprosti sudjelovanje u zrinsko-frankapanskoj uroti, što je kralj 30. XII. i učinio. Drugi ili možda isti Juraj bio je od 1674. podžupan Zagrebačke županije i donator isusovačke crkve sv. Katarine u Zagrebu (oltar sv. Apostola, 1675). Njegovi suvremenici bili su kapetani u banskoj vojsci Ivan (o. 1664–74) i Franjo (o. 1673) te Žigmund, koji je 1688. izabran za podžupana Zagrebačke županije; umro je prije 17. V. 1691. Vuk je od siječnja 1678. bio plemićki sudac Križevačke županije, a tu dužnost od 1693. obavlja Petar, koji je 1697. izabran za podžupana i za jednog od povjerenikâ za uređenje uprave i sudstva u Slavoniji, a na poč. 1698. imenovan je za namjesnika podbana u novooslobođenim krajevima. God. 1700. po nalogu Kraljevinske konferencije obavlja pripreme za dolazak komisije za razgraničenje u Unskoj krajini, 1704. nabavljač je hrane za mobilizirane u općem ustanku (insurekciji), 1705. izaslanik Sabora u Beču te jedan od zapovjednikâ vojske za borbu protiv razbojnikâ, 1708/09. sudjeluje u borbama protiv pobunjenikâ u Ugarskoj; bio je i član izaslanstava Hrvatskog sabora na zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu (1708, 1710, 1712). Od 1709. kapetan je utvrde Zrin i zapovjednik Zrinske krajine s činom potpukovnika. Umro je prije 27. IV. 1714. Sa suprugom Suzanom Keczer de Radvan imao je sinove Gašpara i kapetana Jurja (u rodoslovlju pogrešno naveden kao posljednji muški član obitelji). Juraj je bio član više saborskih komisijâ (1723, 1725), a 1725. imenovan je za člana Sudbenog stola. Neki su Gotali pripadali svećeničkom staležu. Tako je Adam 1677. bio imenovan za župnika u Vugrovcu, potom za kanonika zagrebačkoga Kaptola; te se časti odrekao 1680. Njegov brat Nikola bio je župnik župe sv. Nikole u Zelini, od 1687. župe sv. Marije Magdalene u Ivancu, od 1692. zagrebački kanonik, 1693–95. rektor Bolonjskoga kolegija, za koji je kao lektor Kaptola u Zagrebu sastavio 1700. nove statute. Bio je i biskupski i kaptolski vikar, špan kaptolskih posjedâ Petrovine (1695) i Varaždinskih toplica (1696), vaški (1695), kalnički (1696) i gorički arhiđakon (1698) te opat benediktinske opatije sv. Jelene od Podborja. Bio je član komisijâ Hrvatskog sabora (1699–1700), 1706. član izaslanstva Kraljevinske konferencije u Beču zbog problema oko Varaždinskoga generalata, a 1708. predao je papi Klementu XI. molbu zagrebačkog biskupa M. Brajkovića da Zagrebačku biskupiju uzvisi u samostalnu nadbiskupiju. Zagrebački Kaptol predložio ga je 1723. za zagrebačkog biskupa. God. 1722, kao biskupski vikar, dopustio je tiskanje treće knjige djela Štefana Zagrepca Hrana duhovna (Zagreb 1723). Umro je 30. III. 1723; u nekrologu Ivana Lukavskog u Bolonjskoj kronici naveden je pogrešan nadnevak smrti – 30. IV; Lukavski bilježi da je G. obogatio fond knjižnice Bolonjskoga kolegija. Stjepan Puc (Pucz), zagrebački prepošt i beogradsko-smederevski biskup, dao je 1758. njemu u čast postaviti ploču u sakristiji zagrebačke katedrale (natpis objavio Kukuljević Sakcinski). Emerik Gabrijel (Gabrijel) imao je barunsku titulu (obitelj ima taj naslov od 1710). Prema rodoslovlju bio je sin Ivana, koji je od 1659. suvlasnik posjeda Martijanec. Emerik Gabrijel bio je od 1707. potpukovnik i kapetan Koprivnice, a od o. 1718. pukovnik i podzapovjednik Koprivničke krajine. Od 1724. veliki je župan Virovitičke županije, a bio je i predsjednik više saborskih komisijâ (1731–35). On i njegova prva supruga Ana Oršić bili su dobrotvori zagrebačkih isusovaca (1725/26, zaklada za kapelane, kuće u Zagrebu). Umro je 1740. kao posljednji muški potomak svoje obitelji. Njegove posjede (Gotalovec, Martijanec, Jalžabet i Granje) naslijedila je druga supruga Jelena Rozalija Somogy. Sestra Emerika Gabrijela, Barbara, bila je majka prepošta i biskupa S. Puca. On je dao obnoviti crkvu sv. Petra i dvorsku kapelu grada Gotalovca (postoji i danas) koja je stradala u požaru 1755; na gornjem dijelu glavnog oltara sv. Petra nalazi se kostur koji lomi grb Gotala. — Arhiv obitelji (spisi 1600–1746) nalazi se u HDA u Zagrebu; u istom Arhivu spisi obitelji s nacrtom rodoslovlja G. nalaze se i u fondu Mape hrvatskog plemstva, mapa 8 (G) te u Arhivu obitelji Oršić, a ima ih i u Arhivu obitelji Niczky u Nebersdorfu/Šuševu u Gradišću.