GRACIĆ, Franjo, pučki liječnik (Kreševo, 1740 — Kreševo, 15. V. 1799). Nakon što je stekao osnovnu i srednju naobrazbu u franjevaca u kreševskom samostanu, stupio o. 1755. u Franjevački red. Filozofsko-teološki studij pohađa na učilištima u Ugarskoj, Dalmaciji i Italiji. Za svećenika je zaređen 1764. Po svršetku studija predaje filozofiju u franjevačkom samostanu na Hvaru do 1768. U rujnu se vraća u Kreševo, gdje je učitelj dječaka i od 1769. učitelj novaka i klerika te propovjednik. God. 1771. postavljen je za profesora moralne teologije. Uz to je bio tajnik 1771–73, kustos 1774–77. i 1793–96, provincijal 1790–93. redodržave Bosne Srebrene te 1777–78. gvardijan kreševskog samostana, 1786. župnik u Žepču i 1796. ispitivač kreševskih franjevaca. God. 1779. otputovao je u Beč ne bi li uspio da se posredovanjem bečkog dvora u Visoke porte dobije ferman kojim bi se franjevci na temelju ranijih povlastica zaštitili od pravoslavne hijerarhije. Baveći se pučkim liječništvom, liječio je stoku 1775. od goveđe kuge te ljude od zarazne groznice 1775–76. i od kuge 1783, kada se i sam zarazio. Nakon toga o njemu se malo zna. G. nije samo bilježio trave i lijekove koje je upotrebljavao nego je opisivao i načine kako je liječio pojedine bolesti. On ne analizira uzroke bolesti ni djelovanje i širenje otrova nego ukratko iznosi kako treba pristupiti bolesniku i pomoći mu. Napisao je kraće medicinsko djelo koje je dugo korišteno.
DJELA: Sacerdotis viatoris analysis theoretico-practica de viribus virus febriferi, pestiferi atque serpentini, de plerisque aliis morbis eorumque praecipuis antidotis, et aliis quibusdam miscellis. Patavii 1795.
LIT.: J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1912, str. 209; 2. 1915, str. 451–455, 458. — Isti: Necrologium Bosnae Argentinae. Sarajevo 1917, 10. — Isti: Ljetopis franjevačkog samostana u Kreševu. Sarajevo 1918, 37, 45, 48, 51, 56–57, 62–64, 66–67, 71–72. — Isti: Bio-bibliografija franjevaca Bosne Srebreničke, 1. Zagreb 1925, 108–109. — Isti: Ljetopis franjevačkog samostana u Kr. Sutjesci. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1926, 38, str. 6, 23, 30. — Isti: Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne Srebreničke. Mostar 1927, 294–295, 297–298. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/1. Zagreb 1955, 72. — Isti: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 367. — S. M. Džaja: Samostani, župe i osoblje Franjevačke provincije Bosne Srebrene 1786. godine. Dobri Pastir, 19–20(1970) 1/4, str. 193. — Isti: Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Zagreb 1971, 65–66, 121, 123–124, 139, 154. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971, 342. — M. Karamatić: Bilješke o »Ljekarušama« bosanskih franjevaca. Kačić, 8(1976) str. 238. — A. Zirdum: Život i zdravstvena djelatnost Franje Gracića (1740–1799). Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 227–237. — B. Benić: Ljetopis sutješkog samostana. Sarajevo 1979. — M. Bogdanović: Ljetopis kreševskog samostana. Sarajevo 1984. — I. Alilović: Biobibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine do god. 1918. Zagreb 1986, 49–50. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991, 11–12, 146, 150, 330, 333, 404.
Anto Slavko Kovačić (2002)
